Na suđenju za pomaganje u genocidu u Srebrenici, prvi svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je izjavio kako je u julu 1995. ispred škole i fiskulturne sale u Orahovcu vidio dovođenje muškaraca bošnjačke nacionalnosti, među kojima su uglavnom bili civili.
Goran Bogdanović je ispričao kako je u martu 1993. prebačen u četu Vojne policije Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), kako bi vodio pravne poslove. Prisjetio se da je komandir čete bio Miomir Jasikovac te da su bili smješteni u fabrici obuće u Karakaju, gdje su bili i pozadinci te komanda.
Svjedok je izjavio da je komandant brigade bio Vinko Pandurević. Dodao je da je Jasikovcu nadređen bio načelnik bezbjednosti Drago Nikolić. Bogdanović je naveo kako je optuženog Sretena Miloševića viđao u julu 1995. i da ga lično poznaje.
Posvjedočio je da je bio u kasarni 13. i 14. jula, kada je većina pripadnika čete bila poslana u rejon sela Baljkovice zbog proboja bošnjačkog stanovništva. Rekao je da je u kasarni ostalo malo vojske i nekoliko pozadinaca, a da misli da je Čedo Jeremić bio poslan na kapiju.
“U kancelariji smo bili dok nas jedno jutro nisu pozvali u rejon sela Orahovac na postrojavanje”, izjavio je svjedok te dodao kako je policajac Kićo bio na postrojavanju, a potom pokazao u sudnici na optuženog Dragoju Ivanovića.
Kako je kazao, bio je i policajac Cane, a potom pokazao na optuženog Stanoju Birčakovića te dodao kako ne zna je li bio to jutro. Prema njegovim riječima, Nikolić je imao vozača Pinju, za kojeg je kazao da je to optuženi Milorad Birčaković.
“Na postrojavanju smo dobili zadatak, Jasikovac nam rekao da trebamo da idemo u mjesto Orahovac i da ponesemo oružje. Tad sam prvi put negdje izašao s puškom”, izjavio je Bogdanović te pojasnio kako nisu imali saznanja iz kojeg razloga idu.
Svjedok je kazao da je Boro Nikolić bio pripadnik čete te brat od Drage Nikolića. Na pitanje tužioca Predraga Tomića, da je svjedok, prema evidenciji, na terenu bio 14. jula, Bogdanović je odgovorio kako ne spori. Svjedok je izjavio da su minibusem prebačeni u Orahovac, ispred škole, pored koje se nalazila fiskulturna sala.
“Kad smo došli, nije bio niko u sali, dva-tri sata smo čekali i onda su se pojavila dva kamiona i dva autobusa, i svako je vozilo imalo pratnju”, izjavio je te se prisjetio da je u svakom vozilu bilo onih u plavim uniformama i vojnika, koji su počeli izvoditi muškarce bošnjačke nacionalnosti, među kojima su uglavnom bili civili.
Pojasnio je kako je ubrzo došao Nikolić i odvezao brata Boru iz Orahovca, nakon čega se on s Jeremićem sklonio iza sale te nije vidio kada su autobusi otišli. Izjavio je da je vidio i Jasikovca.
“Uplašio sam se da me ne bi neko prepoznao. Moj je cilj bio da se sklonim. Kad smo došli, ja i Čedo nismo znali da će biti dovedeni muslimani. Trenutak kad su dovedeni i kad je Boro Nikolić odveden, sumnja se pojavila da nešto nije uredu”, rekao je i dodao kako je poslije određenog vremena došlo više vojske s različitih strana te da su neki od Jeremića i njega oduzeli automatske puške, nakon čega su se sklonili u jednu kuću, a zatim u kasnim satima se vratili u kasarnu.
Svjedok je kazao kako je poslije saznao da je bilo strijeljanih Bošnjaka, ali da ne zna s koje lokacije su odvođeni i gdje se to dešavalo.
Bogdanović je svjedočio na suđenju Lazaru Ristiću, Mladenu Mihajloviću, Sretenu Miloševiću, Dragoji Ivanoviću te Stanoji i Miloradu Birčakoviću, koji se terete se da su – za vrijeme širokog i sistematičnog napada VRS-a i Ministarstva unutrašnjih poslova na području Zaštićene zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, u svojstvu nekadašnjih visokih dužnosnika i pripadnika Zvorničke brigade – svjesno pružali pomoć pripadnicima udruženog zločinačkog poduhvata u počinjenju genocida nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Bogdanović je rekao kako u kasarni nisu znali za dešavanja oko Srebrenice i zarobljavanja. Negirao je da je vidio kako izvode zarobljenike iz sale te napomenuo da se ne sjeća da je vidio Ivanovića u minibusu tokom odlaska i povratka u Orahovac. Dodao je kako se ne sjeća da je vidio Stanoja Birčakovića na postrojavanju i tokom tog dana, kao niti Milorada Birčakovića.
Nakon što mu je tužilac Tomić predočio raniju izjavu u kojoj je izjavio da je Milorad Birčaković odvezao Dragu Nikolića i njegovog brata Boru, svjedok je kazao kako je znao da je on vozač te da je možda zbog toga tako izjavio.
Nikolića je Haški tribunal 2015. osudio na 35 godina zatvora za pomaganje u genocidu, a Pandurevića na 13 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici. Jasikovca je za pomaganje u genocidu optužilo Tužilaštvo BiH, ali je ubrzo na pet godina zatvora osuđen u Srbiji zbog saizvršilaštva zločina protiv civilnog stanovništva nakon priznanja krivnje.
Milan Savić je posvjedočio kako je u julu 1995. popravljao čizme i nakon slobodnih dana je došao u kasarnu, gdje mu je rečeno da ide u Orahovac, a potom je od vozača saznao da su Bošnjaci iz Srebrenice dovedeni u školu.
Ispričao je da je on došao kasno i tu vidio Dragana Obrenovića, komandanta pozadine, Dragu Nikolića te dva vozila i jedan mali kamion koji odvoze zarobljenike u pravcu sela Kitovnice. Izjavio je kako misli da je tu bila sva pozadina, u kojoj je bio i optuženi Milošević.
Obrenović je u Haškom tribunalu, poslije priznanja krivnje, osuđen na 17 godina zatvora za zločine u Srebrenici.
Nakon što mu je Miloševića Odbrana predočila izjavu u kojoj je kazao kako je optuženi bio bezbjednjak u pozadini, svjedok je rekao da je obezbjeđivao hranu.
Suđenje se nastavlja 19. septembra.
