Jedan od prvih uslova je temperatura vode. Ovdje se radi o hladnovodnoj ribi, gdje su idealne vrijednosti za nju od 10 – 17°C. Pri tom je ovaj interval više za mlađe kategorije, a 12 – 17°C za starije, odnosno, za konzumnu ribu.

Many trout fish in these trout farming ponds.

Kalifornijska pastrmka (Oncorhynchus mykiss) spada u hladnovodne ribe, u porodicu Salmonida (Salmonidae) gdje pripada i potočna pastrmka (Salmo trutta) i losos (Salmo salar). Međutim, zbog jače cijene on je limitiran u ishrani, iako je veoma cijenjena riba u velikom broju evropskih zemalja.

Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Nikolina Novakov, savjetuje da je prije donošenja odluke o uzgoju ove vrste potrebno obratiti pažnju na sljedeće parametre.

Zasićenost vode kisikom
“Jedan od prvih uslova je temperatura vode. Ovdje se radi o hladnovodnoj ribi, gdje su idealne vrijednosti za nju od 10 – 17°C. Pri tom je ovaj interval više za mlađe kategorije, a 12 – 17°C za starije, odnosno, za konzumnu ribu”, objašnjava Novakov. Dodaje da je temperaturni opseg i širi, ali ovo su neki optimalni uslovi. Generalno, pastrmske ribe zahtijevaju bolje uslove nego što je to slučaj sa toplovodnim vrstama.

Mekousna pastrmka kao brend BiH ribarstva

Pored tempertaure, takođe bitni su i drugi fizički i hemijski parametri. PH vrijednost treba da se kreće od 6,5 do 8,5 (uobičajen pH). Koncentracija kisika, kako kaže, je jako važna jer pastrmka zahtijeva hladne vode, koje imaju dosta kisika i optimalna količina je 9 – 11 mg po litri vode, što je blizu granice samog zasićenja ovim elementom. Iz tog razloga, proizvodnja zahtijeva dobar kvalitet i protočnost.

Metode za utvrđivanje kvaliteta i kvantiteta
Prije nego što se neko odluči na izgradanju ribnjaka, mora da provjeri kvalitet izvora. Ovo se određuje mjerenjima fizičko hemijskih parametara vode, gdje spada hemijska i biohemijska potrošnja kisika, zatim sama koncentracija kisika, koncentracija amonijaka i drugih štetnih materija. Kako kaže, kompletno mora da se uradi provodljivost i ostala mjerenja, kako bi se utvrdilo da li voda zadovoljava parametre kvaliteta za podizanje pastrmskih ribnjaka. Dodaje još i da postoji kategorizacija kvaliteta vode i kada je riječ o ovoj ribi, ona mora da bude I klase. Ne može da bude II ili III jer se onda razlikuju i vrijednosti parametara koji odgovaraju pastrmkama. Koncentracija kisika mora da bude oko 10 mg, kada se radi o vodama I kategorije.

Kvantitet, odnosno, dobar protok u ribnjaku tokom čitave godine, takođe je bitna stvar. Kako to odrediti, zavisi od samog vodenog izvora i postoji više načina za određivanje, ali najćešće se koristi metoda pomoću plovka. “U obzir se uzima širina vodenog korita, njegova dubina, zatim se napravi presjek te površine i postavi se plovak pa se na određenoj dužini zabilježi brzina kretanja i dobije se protok u litrama ili metrima kubnim u sekundi. Na osnovu tog protoka određuje se kapacitet ribnjaka. Svaki pastrmski ribnjak mora da obezbjedi 72 izmjene vode u toku 24 sata, a minimum je 50. Ako ovo ne može da se ispuni, onda taj izvor nije zadovoljavajući za podizanje ribnjaka”, kaže ona.

Vodeni izvor ne smije imati zamućenja
Najbolji su kraški izvori ili vrela, a mogu da budu i rijeke ili potoci. Pri čemu treba voditi računa da nema velikih zamućenja vode. “Na primjer, poželjno je da se poslije velike kiše brzo izbistri jer će u suprotnom otežavati posao i neće ići u prilog rezultata koji žele da se postignu”, navodi profesorka.

Mora se voditi računa da postoji dovoljna količina vode i to u periodu od augusta do oktobra, kada je vodostaj najniži. Pored toga, važan je i kvantitet, tj. potrebna količina. Teren treba da bude pristupačan, da ima dobre prilaze i put kojim ribnjak može da komunicira sa neposrednom okolinom i da ima i struju, odnosno da bude na području gdje postoji mogućnost priključenja na električnu mrežu.

Koncentracija amonijaka je nezaobilazan faktor jer je ovo jedinjenje toksično za ribe i može da izazove značajne probleme. Prema njenim riječima, količina amonijaka vezuje se i za kvalitet vode, za raspadanje organske materije u vodi, ostatak hrane i druge procese.

Na izvoru malog protoka ne može da se gradi veliki ribnjak i to je jedan od kriterijuma. Lokacija je takođe važna, kao i investiciona mogućnost uzgajivača i marketinški potencijal plasmana ribe na tržište.
(Agroklub)