Nekadašnji pripadnik rezervnog sastava policije u Kozluku kazao je da je 13. jula 1995. godine osiguravao put u Konjević-Polju te da nije imao saznanja o dešavanjima u Srebrenici.
Miloš Zoljić je ispričao da je od oktobra 1992. bio rezervni policajac u Policijskoj stanici Kozluk. Napomenuo je da je na istim poslovima bio i 1995. godine, kada se formira Šesta četa Posebne jedinice policije (PJP), čiji postaje član.
“Kao pripadnik Šeste čete, bio sam angažovan na kontroli putne komunikacije u Konjević-Polju. Smješteni smo u školi. Zadatak je bio obezbjeđenje putne komunikacije i kontrola saobraćaja za sva vozila. Prvih dana boravka u Konjević-Polju sve je bilo normalno dok sam bio tamo”, rekao je Zoljić svjedočeći u korist Odbrane Dragomira Vasića.
Svjedok je naveo da je za događaje u Srebrenici, prolazak velikog broja civila i autobusa, kao i za kolonu muškaraca koja se kretala kroz šumu, saznao nakon 13. jula, kada je ranjen i prebačen u Beograd na liječenje. Također je kazao da na raskrsnici nije primijetio porušene kuće i magacin u koji su dovođeni zarobljenici.
Prisjetio se 13. jula, kada je kod raskrsnice u Konjević-Polju bio u vozilu s dvojicom vojnika. Kako je rekao, napadnuti su iznad punkta, a on je ranjen u predjelu desnog ramena. Metak je, prema njegovom kazivanju, došao iz šume.
Za genocid u Srebrenici, s Vasićem su optuženi Miodrag Josipović, Branimir Tešić, Danilo Zoljić i Radomir Pantić. Prema optužnici, Josipović je bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Zvornik, a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, prema optužnici, bio komandant štaba policijskih snaga u Zvorniku i načelnik zvorničkog Centra javne bezbjednosti (CJB), Zoljić komandant posebnih jedinica policije CJB-a, a Pantić komandir Prve čete PJP-a.
Svjedok Dragan Hajduković je ispričao da je u julu 1995. godine u CJB-u Zvornik bio na poslovima veziste. Opisao je da bi kod njega dolazile sekretarice, donosile depeše, koje je on prekucavao i dalje slao.
Svjedoku su pokazane dvije depeše u čijem potpisu je stajalo ime Dragomir Vasić, ali i inicijali dva imena. Pojasnio je da je uvijek na depešama u CJB-u stajalo ime Dragomir Vasić, dok su se oznake inicijala odnosile na autora depeše i njegovu sekretaricu.
Naveo je da je, osim što je obavljao poslove veziste, bio pripadnik Prve čete PJP-a Zvornik, čiji je komandir bio optuženi Pantić. Napomenuo je da je 11. jula 1995., po naređenju, sa četom angažovan u Bratuncu, a njegovo mjesto je bilo u Policijskoj stanici. U Bratuncu je, kako je rekao, spavao dvije noći.
On je naveo da su komandir, zamjenik i tri komandira voda imali ručne “motorole”, koje nisu mogle imati veliki domet zbog konfiguracije zemljišta. Na osnovu “motorola” i dometa, svjedok, kako je kazao, nije mogao znati gdje se ostali iz četa nalaze. Izjavio je da se upravo zbog konfiguracije tla nije mogla ostvariti komunikacija sa Zvornikom ili Bratuncem.
“U stanici sam čuo da su moji kod Žutog mosta i da se treba raditi pretres terena. Ja nisam znao koji je zadatak Prve čete PJP-a. Od naroda sam čuo da u Potočarima skupljaju civile i da, po naredbi generala Mladića, razdvajaju muškarce”, izjavio je svjedok.
Prisjetio se 13. jula, kada je u blizini stanice vidio oko pet parkiranih autobusa sa muškarcima. Od nekoga je čuo da idu u Batković na razmjenu. Tog dana u podne, kako je rekao svjedok, došli su ljudi iz Prve čete PJP-a sa zamjenikom, koji mu je kazao da može da ide, a i oni će uskoro jer čekaju prevoz.
On je izjavio da mu nije poznato je li u Bratuncu postojao štab policijskih snaga, niti je čuo išta o tome.
Suđenje se nastavlja 25. juna.
(birn)
