Na suđenju za zločine počinjene na području Sapne, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio kako je čuo da je ratni zarobljenik ubijen iz vatrenog oružja u blizini saniteta na livadi u Herama.
Nedžad Ikanović je posvjedočio da ga je rat zatekao u Teočaku te da je od sredine 1992. bio u Vojnoj policiji, koja se sastojala od jedinice u centru i jedinice u Rastošnici. Dodao je da je komadir Vojne policije, koja je bila podređena bezbjednosti brigade, bio Esad Ramić, nakon kojeg je došao Omer Bubić, a potom Izet Ikanović.
Svjedok je naveo da je sjedište brigade bilo u Herama, u napuštenoj kući.
Prisjetio se kako je do 1993. radio na punktu u Rastošnici, a da se Vojna policija također nalazila u Herama, u kući na sprat, koja je bila 30-ak metara udaljena od saniteta.
Odgovarajući na pitanja tužiteljice Zorice Đurđević, Ikanović je potvrdio da je išao na ispomoć jedinicama koje su odlazile u borbene akcije. Izjavio je da je jedne prilike Ramiz Hodžić navratio na punkt te mu rekao da ide sutradan u akciju, a da je kasnije čuo da je zarobljen. Dodao je da je poslije razmijenjen živ.
Ikanović je potvrdio da je 206. brigada dolazila na prostor Teočanske brigade. Prisjetio se Budimira Jovanovića te dodao kako je čuo da je bio u Herama i da je ubijen, ali da ne zna na koji način. Svjedok je kazao da je čuo da ga je ubio Sead Subašić, koji je bio “malo nestabilan”.
Nakon što mu je tužiteljica Đurđević pročitala izjavu iz istrage u kojoj je rekao da je čuo kako je Jovanović strijeljan u blizini saniteta na livadi u Herama, svjedok je potvrdio da to jeste čuo, ali da “strijeljanje” nije njegova riječ. Potvrdio je da je upoznat da je on ubijen iz vatrenog oružja.
Osim ratnog zarobljenika Jovanovića, svjedok je kazao da je kod komande brigade vidio i Ljubana, za kojeg je čuo da je razmijenjen živ.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Ikanović je izjavio kako su u Tužilaštvu njegove riječi malo drugačije napisane. Potvrdio je da je kurir Gega Sejdinović išao kod Jovanovića noseći mu hranu, te je naveo kako je čuo da je Jovanovića zarobila 206. brdska brigada.
Odgovarajući na pitanja Ifeta Ferageta, branioca Dževada Avdičevića, svjedok je potvrdio da su zadatke Vojnoj policiji davali oficiri iz bezbjednosti. Potvrdio je da je Stanica javne bezbjednosti bila u Teočaku.
Svjedok je Odbrani optuženog Ikanovića rekao da je zarobljenika Ljubana vidio na pauzi za ručak, da se slobodno kretao, ali da je uvijek bio neko s njim. Negirao je da je kod njega primijetio strah te da nije nikada čuo da je neko nečovječno postupao prema Jovanoviću ili Ljubanu. Potvrdio je da je Jovanović ubijen, a ne strijeljan.
Avdičević, Ikanović i Ahmed Hadžajlić optuženi su za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu. Prema optužnici, oni su bili na komandnim pozicijama u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije.
Seliha Mujaković je posvjedočila kako je bila pripadnica Armije BiH u komandi 255. brigade te angažovana u personalnoj službi za vođenje evidencije vojnika. Dodala je da je komandant brigade bio Avdičević. Prisjetila se kako je komanda brigade bila smještena u Herama u kućama čiji su vlasnici otišli, kao i da su u kućama bile smještene i personalna služba, sanitet i vojna policija.
Govoreći o ratnim zarobljenicima na prostoru Hera, svjedokinja se prisjetila Bude, kojeg je vidjela jednom ili dva puta u kafiću. Dodala je da je on bio jači, srednjih godina te da je sjedio sam. Mujaković je izjavila da je čula da je on ubijen, ali da ne zna gdje i na koji način.
Suđenje se nastavlja 4. decembra.
(Detektor.ba)
