Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako su pripadnici “Bijelih orlova“ u maju 1992. pokupili mještane sela Liplje i zatvorili u dvije kuće.
Mile Maksimović kazao je da je 6. maja poslat da zamijeni komandira čete Teritorijalne odbrane (TO) u Liplju, nastanjenom Bošnjacima, i dobio je zadatke da popiše vojno sposobne muškarce te oduzme oružje. Dodao je da su zadaci uključivali i da ne dozvoli da vojska igra fudbal s bošnjačkim stanovništvom, te pusti vojnike da zapale “poneku kuću”.
“Popisao sam punoljetne, bilo ih je preko 500. Ljudi su predali nešto pištolja i lovačkih pušaka, za to su imali dozvole, jer oni su ranije bili predali“, rekao je Maksimović, dodajući da “naravno” nijedna kuća nije zapaljena.
Svjedok je rekao da negdje do 20. maja nije bilo nikakvih problema dok na jednom punktu “Bijeli orlovi“ nisu maltretirali neke mještane. On je naveo da su “Bijeli orlovi“ bili smješteni u Snagovu, u zaseoku Gligorevići. Ispričao je da je jedno veče do škole u kojoj je bio smješten dio čete došla supruga jednog mještanina i kazala im da je on morao pobjeći jer su mu stavljali nož pod grlo.
“Slegli smo ramenima. Nismo mogli garantovati bezbjednost, niko od vojnika ne bi protiv ‘Bijelih orlova’“, kazao je Maksimović.
Prema njegovim riječima, nakon tih incidenata, većina bošnjačkog stanovništva otišla je iz sela, a preostale su “Bijeli orlovi“ pokupili i zatvorili u dvije kuće. Kazao je da je gledao kada su dvoje starijih ljudi ubili na kućnom pragu.
“Gledao sam kako dečko nosi dedu na leđima da ga oni ne bi likvidirali, jer nije mogao hodati“, prisjetio se svjedok.
On je kazao da je tražio da povuče četu, ali mu nije odobreno. Rekao je kako je čuo da “Bijeli orlovi“ imaju odobrenje od komandanta Štaba TO-a Marka Pavlovića da pokupe mještane kako bi ih zamijenili za njihovog komandanta ubijenog u Kalesiji.
Maksimović je kazao kako misli da se niko od njegovih vojnika ne bi usudio pucati u pripadnike “Bijelih orlova“ iz straha, ali i zbog divljenja prema njima kao dobrim borcima.
Svjedok je rekao da je jedan vod njegove čete bio smješten na brdu, gdje su bile i kuće u kojima su zatvoreni mještani. Jedne prilike, kako je ispričao, pripadnika njegove čete okrznuo je metak i on je s Vojnom policijom, koja je došla iz Zvornika, otišao na brdo zbog tog incidenta.
Kazao je da je ušao u jednu od kuća u kojoj su bili zatočeni civili i vidio je dvije žene koje su mu skuvale kafu. Čuo je da su komandira zvali Brzi. Kasnije je u Zvorniku čuo da je u Liplju bilo silovanja. Maksimović je rekao da su u Liplju ostali do 2. juna, kada su Bošnjaci izvršili napad.
“Pretpostavljam da su saznali šta se dešava i došli osloboditi svoje taoce. Mi smo se povukli“, rekao je svjedok.
On je svjedočio na suđenju Borislavu Gligoreviću koji je optužen za višestruka silovanja u Liplju kod Zvornika. Prema optužnici, bio je pripadnik jedinice “Bijeli orlovi”.
Na pitanja Odbrane, Maksimović je rekao da je u Snagovu bila četa TO-a i da se oni nisu miješali sa četom u Liplju. Kazao je i da nije razlikovao četu iz Snagova i “Bijele orlove“.
On je braniocu Dragoslavu Periću potvrdio da je čuo da su “Bijeli orlovi“ bili po direktnom komandom Branka Popovića, koji se zvao i Marko Pavlović. Složio se da se maltretiranja dešavanju poslije pogibije njihovog komandanta krajem maja, a do tada je bilo mirno. Branko Popović osuđen je pred Višim sudom u Beogradu na 15 godina zatvora za ratne zločine u Zvorniku.
Suđenje Gligoreviću se nastavlja 29. marta.
(BIRN)
