Muradif Durić živio je s porodicom u naselju Drum i, kako je izjavio, krajem aprila 1992. u Vlasenicu je došla Jugoslovenska narodna armija (JNA) te od tada nisu išli u grad, jer nije bilo sigurno.
“Već u maju vojska je krenula po selima, počeli su odvoditi ljude i paliti kuće”, rekao je svjedok i dodao kako je njegova porodica, zajedno s drugim komšijama, ali i mještanima okolnih sela Džamdžići, Begići i Piskavica, dogovorila da krenu ka Kladnju preko šuma.
Prema riječima svjedoka, više od stotinu mještana je 6. juna 1992. krenulo preko šume, da bi u selu Rača upali u zasjedu, gdje je njih 11 zarobljeno.
“Uvodili su nas u podrum, ispitivali, a potom, kako bi izlazili, ruke su nam vezali žicom na leđima, a onda nas međusobno vezali jedne za druge”, opisao je svjedok detalje zarobljavanja, te dodao kako ih je ispitivao čovjek po imenu Vojo, koji mu je bio profesor fizičkog odgoja, ali da se ne može sjetiti prezimena.
Svjedok je kazao da im je nakon ispitivanja rečeno da sačekaju i da će uskoro doći komandir Mićo Kraljević.
“Došao je crveni kombi, izašao je Mićo, nosio je lovačku pušku koju sam noć ranije vidio kod komšije Hazira Musića, a zapamtio sam je jer su cijevi bile kraće i imala je ručno izrađen kundak”, rekao je svjedok.
Potom ih tim crvenim kombijem prebacuju u zgradu zatvora iznad Suda u Vlasenici, gdje je svjedok ostao dva dana.
“Tu su izvodili ljude i tukli ih”, kazao je svjedok i dodao kako ih iz zatvora opet crvenim kamionom, koji je vozio zaštićeni svjedok VS-6, prebacuju u logor “Sušica”, gdje su prenoćili, a potom njih devet s prezimenom Durić vraćaju u Policijsku stanicu u Vlasenici, gdje su zatvoreni u sobu za pritvorenike.
Svjedok je naveo da su tu bila zarobljena i njegova dvojica braće, Bajro i Mirsad, i da su njegovog starijeg brata i rođake stalno izvodili na ispitivanje.
“Njih su više tukli nego što su ih ispitivali, oni su se vraćali izmasakrirani, Bajri su nožem usjekli na leđima krst i četiri S”, rekao je svjedok.
Kako je ispričao svjedok, svakog dana su dovođeni novi zarobljenici, među kojima su bili Bahrudin Durić i Hasan Kurtić.
“Po Hasana su došli i rekli mu da krene s njima kako bi im pokazao zemunice u Gradini, nakon toga se više nije vratio”, kazao je svjedok, te dodao kako su krajem juna 1992. godine prebačeni u Bijeljinu u logor “Batković”.
Odbranu je zanimalo da li je svjedok znao da su protiv Durića podnesene krivične prijave zbog posjedovanja nelegalnog oružja, te da su zbog toga uhapšeni, što je svjedok negirao, navodeći kako njegova braća ni on nisu imali nikakvo oružje, niti su bili vojno organizovani.
Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine – pored Kraljevića, sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću i Goranu Gariću.
Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Tužilac Seid Marušić pročitao je još iskaze dvojice svjedoka koji su u međuvremenu preminuli.
U izjavi svjedoka Nusreta Dautovića navodi se kako je on 11. juna 1992. zarobljen zajedno sa Šukrijom Efendićem, te da su svezanih očiju odvedeni u Han-Pijesak, gdje su premlaćeni, a potom u Policijsku stanicu u Vlasenici, gdje su bili jedan dan, a nakon toga su odvedeni u logor “Sušica”.
Svjedok Mehmed Agić je u iskazu naveo da je on u Policijsku stanicu priveden zbog pištolja čiji je vlasnik bio njegov otac.
“Ja sam predao očev pištolj i pohvalili su me za dobru saradnju, te pustili kući, gdje sam bio još mjesec, i potom sam zarobljen i odveden u ‘Sušicu’”, rekao je svjedok u iskazu koji je pročitao tužilac.
U iskazu se dalje navodi da su u “Sušicu” navečer dolazili pripadnici drugih jedinica, koji su izvodili, premlaćivali, ubijali ljude, ali i silovali mlađe žene, kao i da je grupa od pet djevojaka odvezena crnim kombijem, te da više nije ništa čuo za njih.
Iz logora “Sušica” svjedok je s više stotina zatvorenika prebačen u “Batković” u Bijeljini.
Odbrana je uložila prigovor autentičnosti na iskaze svjedoka koji su preminuli, te navela kako su oni saslušavani u drugim predmetima.
Suđenje se nastavlja 12. aprila.
