Svi oni koji su nekad pročitali neki njegov tekst, poslušali satiričnu pjesmu ili došli u kontakt s drugim oblikom stvaralaštva ovog darovitog i posebnog čovjeka, znaju da je otišao velikan. Luciću su veličinu priznavali i oni koji se nisu slagali s njim.
Feral Tribune u doba najvećeg balkanskog mraka, onog devedesetih godina, bio je lučonoša slobode, svjetlost na kraju predugog tunela, a Lucić je Feralu bio jedan od tri oca. Druga dva su ne manje legendarni Viktor Ivančić i Boris Dežulović. Dežulović je čak i pobijedio protivnika koji je Lucića prerano odveo na drugi svijet.
“Predrag Lucić, riječju, bio je rođeni pisac u službi ljudskosti, slobodni beatnik u neslobodnom društvu, rocker u zemlji narodnjaka, Slamnig među nepismenima, Jagger među Thompsonima. Bio je Predrag – svetac bez religije”, slomljeno je ustvrdio Pavelić.
Način na koji su Lucić i njegov vječni prijatelj, drug i suborac Boris Dežulović znali spoznati stvarnost i okrenuti je na sprdnju, stvoriti vic tamo gdje ga niko ne vidi, nemoguće je nadmašiti. Njihov opus krenuo je kao dnevna šala i izrastao je u fenomen koji se nadograđivao i postajao širokopojasno djelo, veće od autora i vremena u kojem se piše i pjeva.”Umro je. Malo ćemo plakati, a onda se glasno smijati. Budalama koje je on tako dobro ismijavao. Bio mi je tako zgodan. Znam da je važnije da je bio pametan, duhovit i hrabar, ali meni je bio i baš zgodan. Pozdrav ljudino”, napisala je danas poznata novnarka Maja Sever.
Kolege, oni koji i danas brode istim morem novinarstva i satire, kao što je Ante Tomić, najbolje znaju koliko je velik bio Lucić, a koliko važan njegov Feral.
“Svi znamo koliko je Feral bio važan u nekim strašnim vremenima da zemlja i društvo ne potonu u bezumlje, nasilje i mržnju… Feral je tu bio najzaslužniji da u jednom strašnom vremenu tog mahnitog nacionalizma da ne postanemo životinje, da sačuvamo razum, moral, da ostanemo ljudi. U tom nadmoćnom ismijavanju one ludosti nacionalizma i nasilja, onih strašnih riječi, on je pomogao da sačuvamo razum, da opstanemo”, kazao je danas za Index.hr, novinar i književnik Ante Tomić.
Lucić je bio jedan od najvećih boraca za slobodu medija, uvijek na strani kolega i čitatelja,na strani potrebe da se zaštiti pravo javnosti da sazna istinu. U vrijeme upada policije u našu redakciju u aferi “Dva papka”, Lucić je, naravno, bio na strani portala Klix.ba. Hvala mu! A iza svega je ostala pjesma koju je tada napisao.
Odlazak Predraga Lucića u ova teška, siva i depresivna vremena još je teži. Ko će sutra ismijavati aktuelne probleme, ko današnje Miloševiće i Tuđmane smještati u zajednički krevet, ko tražiti sarkazam i ironiju u vremenu gdje niko ne vidi nadu. Hoće li iko više imati snage da ismijava zlo?!
