Povrće možemo više-manje uspješno uzgajati na raznim vrstama tla, ali za uzgoj povrća idealna je rahla ilovača.
San svakog baštovana je tlo bogato humusom, rastresite strukture i lako za okopavanje, poput zemlje od krtičnjaka. Rijetko zadržava previše vlage tokom zime te se ne isušuje previše tokom ljeta. Ako u tlu prevladavaju čestice gline, govorimo o glinastom tlu koje je karakteristične smeđe, žute ili sive boje, a pod prstima ljepljivo i glatko.
Ako je najveći udio čestica pijesak, riječ je o pjeskovitom tlu koje je lagano za obradu, ali se brzo isušuje i sadrži manje nutrijenata.
ODREĐIVANJE TIPA TLA
Čak i bez laboratorijske analize moguće je odrediti tip tla koristeći se jednim jednostavnim testom. Tip tla u našoj bašri može se odrediti promatrajući uzorak vlažne zemlje tako da uzmemo šaku zemlje i pokušamo oblikovati valjak. Ako valjak ne puca, možemo zaključiti da je tlo bogato glinom, a ako valjak puca, riječ je o pjeskovitom ili tresetnom tlu.
Za plodnost tla vrlo je važna i količina kreča odnosno kalcijuma u tlu, pa redovno treba provjeravati nivo kiselosti ili bazičnosti tla, koja se mjeri u pH jedinicama, a vrijednost ljestvice se kreće od 1 do 14.
Tlo čija se pH vrijednost kreće oko 7 je neutralno, dok su tla koja imaju vrijednosti manje od 7 kisela, a ona s pH vrijednostima većima od 7 alkalna.
Prije svega, pH utiče na topivost minerala tla i time na njihovu dostupnost biljkama. Štaviše, utiče na brojne vrste mikroorganizama u tlu te na štetnike i bolesti. Npr., odsutnost glista može biti znak da je tlo kiselo. Biljke najbolje uspijevaju kada je pH tla između 5,5, i 7,5, ali, naravno, postoje i one koje vole kisela tla, npr. američke borovnice za koje tlo u vrtu treba posebno pripremiti, odnosno zakiseliti ga posebnim supstratima.
Iako je analiza iz laboratorija najpreciznija, pH analizu tla možemo napraviti i u kućnoj radinosti bez upotrebe kompliciranih postupaka.
DOZNAJTE PH VRIJEDNOST KORAK PO KORAK
Prije nego što krenemo s pH analizom tla treba napraviti indikator pomoću kojega će se određivati pH vrijednost tla. Za izradu indikatora potrebni su šaka ljubičasto-plavih cvjetova maćuhice, avan i koncentrovanog alkohol.
1. Skupiti što više latica plavo-ljubičastih maćuhica, a umjesto latica mogu se koristiti i listovi ljubičastog kovrdžavog kelja ili crvenog zelja.
2. U avan se stavi što više plavo-ljubičastih cvjetova maćuhice i alkohol te se sve dobro zdrobi i ostavi da se boja iz latica otopi u alkoholu.
3. Zatim se otopina procijedi i spremi u bočicu (najbolje od tamnog stakla).
4. Indikator se ponaša na sljedeći način: u neutralnoj sredini je iste boje kao cvijet, plav ili plavo-ljubičast, što je sredina kiselija poprima sve crveniju boju, a što je otopina alkalnija zelenije je boje.
5. Promjene u boji indikatora dobijaju se tako da se u tri čašice stavi obična voda iz slavine. U prvu se doda nekoliko kapi sirćeta (kiselina), u drugoj se otopi malo sode bikarbone, koja je slabo alkalna, a u trećoj se ostavi samo čista voda. Zatim se u svaku dodaju dvije kapi indikatora od maćuhica i za nekoliko sekundi doći će do reakcije, odnosno promjene boje u čašicama.
Kada smo dobili indikator, spremni smo krenuti s analizom tla. Za ovaj postupak treba pripremiti par epruveti, kapaljku, uzorak tla, indikator i teglu s poklopcem.
1. Prvi korak je uzeti uzorak zemlje, i to s dubine od 10 do 15 cm. Zemlju treba dobro osušiti i što više usitniti.
2. Zatim se uzorak zemlje od oko 50 grama stavi u teglu s destilovanom vodom i dobro mućka sljedećih nekoliko minuta. Tegla se zatim odloži da se talog slegne.
3. Kapaljkom pažljivo treba odvojiti dio tečnosti iz tegle koja se izlije u epruvetu.
4. Nakon što smo stavili 4-5 kapi indikatora, tečnost u epruveti treba snažno promućkati.
5. Na kraju, uspoređujući boju u epruveti s bojom dobijenom u čašicama, možemo zaključiti kakva je zemlja.
