Na suđenju za zločine počinjene na području Vlasenice, prvi svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da su mu roditelji ubijeni u junu 1992. godine u selu Durići.
Enes Durić se prisjetio 8. maja 1992. kada je bio prvi napad na njegovo selo Durići kod Vlasenice. Tada je, kako je opisao, došlo bijelo Niva Lada vozilo i preko megafona su pozivali stanovništvo da se okupi i preda oružje.
Nakon toga, rekao je, zapucalo se, najviše iz pješadijskoj oružja i transportera te da je jedna kuća zapaljena. On je za to vrijeme bio u šumi i nije mogao nikoga prepoznati, a tom prilikom je ubijen jedan čovjek.
Potom su, kako je rekao, 3. ili 4. juna u selo došli tenkovi i transporteri iz kojih se najviše pucalo.
“Ja sam zgrabio djecu i ženu i otišli smo u šumu Hobera. Vidim otac pušta stoku iz štale, ljudi samo bježe – niz potok, preko njiva. Ja nisam imao oružje, sa mnom ko je bio nije pružao otpor. U šumi je bilo puno naroda iz našeg i drugih sela”, izjavio je Durić i dodao da su padale granate.
Kazao je da se jednom sreo s roditeljima u šumi i da ih više nije vidio. Kada su poslije krenuli prema selu Begići, saznao je da ima još ubijenih iz njegovog sela i da je tada saznao da su mu roditelji ubijeni.
“Nisam se smio vratiti u selo da ih ukopam”, rekao je svjedok i dodao da su se roditelji zvali Nezir i Fatima.
Kada se sreo s bratom Mujom, kazao mu je da ga je zarobio Radosav Raco iz Rašića Gaja koji je nosio puškomitraljez. Nakon predočavanja iskaza iz istrage, potvrdio je da se ta osoba zove Radosav Raco Savić.
Prije saslušanja svjedoka, tužilac Seid Marušić je pročitao optužnicu koja Živojina Majstorovića, Radenka Dubočanina i Radosava Savića tereti za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. na području Vlasenice.
Prema optužnici, oni su 2. juna 1992. ili približnog tog datuma, obučeni u maskirne uniforme s čarapama na glavi i naoružani, na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Đamđići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima pucajući pojedinačnom i rafalnom paljbom.
“U selu Durići u kući ubili su nepokretnog Faika Durića, pa su u strahu za svoju sigurnost mještani tih sela zatražili sklonište u obližnjoj šumi, takozvanoj Hobera, gdje su se skrivali”, pročitao je Marušić.
Tog dana je ubijeno više od 23 osobe, a određeni broj civila je odveden u logor “Sušica” i Policijsku stanicu, dok su neki odvedeni u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi svaki trag i nikada nisu pronađeni.
Optuženi su bili pripadnici Teritorijalne odbrane Vlasenica, a kasnije Vojske Republike Srpske.
U uvodnim riječima, Marušić je kazao da će krivičnopravne radnje optuženih dokazati iskazima svjedoka koji su direktne ili indirektne žrtve, kao i materijalnim dokazima, i time da civili nisu pružali otpor.
“Dokazat ćemo da su optuženi bili svjesni svojih radnjih i da su njihove radnje bile dio napada”, dodao je on.
Odbrane u ovoj fazi nisu iznosile uvodne riječi.
Suđenje se nastavlja 16. maja.
