Zgrada nekadašnje Podrinjske medrese u Zvorniku odavno se nalazi u “trošnom” stanju. Zgrada u kojoj se do kraja drugog svjetskog rata odvijao obrazovni program medrese nalazi se pored magistralnog puta, naspram “starog mosta” i graničnog prelaza, pored “pijace pod mostom”. Nakon uspostave komunističke vlasti, ova obrazovna ustanova je ukinuta i nikada više nije pokrenuta. Zgrada i zemljište koje je ova ustanova posjedovala oduzeti su od Vakufa Islamske zajednice i predati na upravljanje državi Jugoslaviji da bi na kraju završilo u privatnim rukama i dugo godina služila kao stambena zgrada. Posljednjih godina mnogo kontradiktornih informacija kruži o ovoj zgradi koja je kulturno-histoirjski spomenik. Prema nekim informacijama, pokrenut je proces povratka zgrade u vlasništvo njenog osnivača i graditelja, Islamske zajednice i njenog Vakufa. Druge informacije govore da je privatni vlasnik otkupio sve “privatne” stanove u ovoj zgradi kako bi istu srušio i tu pravio novi neboder, treće informacije govore da se želi uraditi i rekonstrukacija. Zvaničnih informacija nema.
Ono što jeste zanimljivo da su nekadašnji stanovnici Zvornika koji su dali svoju zemlju i svoj novac da bi se ovo opšte dobro u Zvorniku podiglo, sve javno “halalili” za dobrobit zajednice, ali i javno na glavnom trgu iznad tadašnje Namadžah mahale proklelili sve one koji se drznu rušiti i otimati ovo opšte dobro koje će obrazovati stanovnike Zvornika.
Prema čaršijskim pričama u posljednjih 120 godina, svi oni koji su krenuli u proces “zatiranja” ove zgrade snašla je velika nesreća. Glavni inspektor iz 1948.godine koji je naredio zatvaranje ove ustanove i njeno hitno rušenje, iznenada je obolio od gube i umro je u teškim mukama, novi zamjenski inspektor je promijenio odluku i zgradu dao na korištenje narodu Zvornika koji je ostao bez domova u toku rata. Prije prvog svjetskog rata, nove vlasti Austro-Ugarske željele su srušiti zgradu Medrese i tu napraviti gradsku školu, ali je taj proces prekinut nakon što je glavni projektant i zagovarač ovog projekta u narod poznat kao Albert iz Branjeva, obolio od čudne bolesti koja je ostavljala teške rane na njegovoj koži i koje nikako nisu mogle da zamlade, prema čaršijskim pričama, Albert je preminuo u bolnici u Beču jer ljekari nisu mogli utvrditi o kojoj se bolesti tačno radi nit ublažiti bolove koje je osjećao mjesecima.
Prije propasti Osmanskog carstva, Zvorničani su željeli proširiti zgradu Medrese, srušiti postojeću i napraviti veću iz dobrih namjera. Među zagovaračima je bilo trgovaca, kujundžija i drugih velikana tog vremena. Nakon što je odluka donijeta, sljedeće noći izbio je ogroman požar u gradu i opustošio centar Zvornika uništivši dućane, radnje i mnoge poslovne prostore upravo onih koji su zagovarali rušenje ovog velelijepnog objekta. Nakon požara, odluka je poništena i od nje se odustalo.
Pored navedenih čaršijskih priča, postoji mnogo historijskih zapisa o postojanju Podrinjske medrese u Zvorniku, neke od njih možete pročitati u nastavku, a preuzeti su sa zvanične web stranice zvorničkog medžlisa IZ:
- Jedan od mnogobrojnih gradova u Bosni i Hercegovini koji je imao svoju medresu bio je i Zvornik. Kada je ova medresa osnovana i ko je njen osnivač nije poznato do današnjih dana. Iako je Zvornik definitivno pao pod osmansku vlast 1512. godine,[4] prve podatke o medresi u njemu imamo tek iz 1664. godine, koje nam je ostavio turski putopisac Evlija Čelebija. On je na svom putovanju kroz ovaj grad zabilježio da je tada u Zvorniku bilo tri medrese.[5]
- Od zapisa koji nam je ostavio Evlija Čelebija, pa do 1870. godine nemamo podataka o zvorničkim medresama kojih je svakako bilo. To možemo shvatiti iz jednog rukopisa koji je uvakufljen za zvorničku medresu, a koji je ovjeren ličnim pečatom izvjesnog „Rašida“ iz 1834. godine.[6]
- Podrinjska medresa u Zvorniku podignuta je na sjeveroistočnoj strani Namazđah mahale ( do džemata „Skala“ džamije ) na lokaciji na kojoj je bio Aladža han ( Šareni han), izgorio u velikom požaru 1856/7. godine. Medresa je sagrađena 1870. uz pomoć zvorničkih muslimana, od tvrdog materijala, na sprat, na kojem je bila velika soba
- ( medresanska džamija ) za obavljanje namaza, dvije sobe za stanovanje softi, zbornica i hamam ( kupatilo ). U džamiji su po redu mujezinile i imamile softe. U prizemlju su bile dvije veće učionice, kuhinja i magacin. Za finansiranje medrese korištene su uvakufljene nekretnine građana Zvornika. Godišnji prihod ovog vakufa iznosio je 1912. godine 3290 austrijskih kruna, a 1937. godine 27768 dinara.
- Interesovaje djece i roditelja za školovanje u ovoj medresi postajalo je svakim danom sve veće, pa se već u ljeto 1891. godine pristupilo izgradnji nove medrese koja je imala „lijepih soba za stanovanje softa, jednu dershanu i jednu zbornicu“. Izgradnja ove medrese koštala je 9068 forinti, a najveću pomoć dalo je stanovništvo zvorničkog kotara i građani Zvornika ( 7068 ), a Zemaljska vlada i vakuf po 1000 forinti.[7]
Ukoliko želite još informacija o ovoj ustanovi pročitajte klikom OVDJE.
