Iako ne postoji jedinstven zakon koji reguliše ovaj segment, većina ustanova se oslanja na interne pravilnike i kodekse ponašanja, kojima se od posjetilaca očekuje određeni nivo pristojnosti i poštovanja prema prostoru u koji ulaze.
Pravila oblačenja za ulazak u javne ustanove podrazumijevaju izbjegavanje previše ležerne, otvorene ili sportske odjeće. Tako je u sudovima, općinskim službama, zdravstvenim centrima, poštama i sličnim institucijama zabranjen ulazak u majicama bez rukava, kratkim hlačama, suknjama iznad koljena, papučama, japankama, kao i bilo kakvom oskudnom ili prozirnom garderobom. Ovakav način oblačenja često se ocjenjuje kao neprimjeren, jer ne odražava poštovanje prema instituciji, ali ni prema drugim građanima koji se tu zateknu.
Osoblje na ulazima ima ovlaštenje da procijeni je li nečija odjeća u skladu s pravilima, te može uskratiti ulazak osobama čiji izgled odstupa od tih normi. Upravo zbog toga, ljeti je čest prizor da građani budu zamoljeni da napuste prostor javne ustanove, čak i ako su došli kako bi riješili hitan administrativni ili pravni posao.
Mnogi građani ovakva pravila doživljavaju kao nepotrebno stroga, dok drugi smatraju da su nužna za očuvanje poštovanja prema institucijama i onome što one predstavljaju. Ipak, jedno je sigurno – ukoliko planirate odlazak u neku javnu ustanovu, izbor odjeće može biti razlika između završenog posla i vraćanja kući.
Slična praksa prisutna je i u drugim zemljama regiona i Evrope, gdje se od građana očekuje minimalan nivo formalnosti prilikom dolaska u državne institucije.
U praksi, to znači da je najprihvatljivije da se na sastanke, prijave, predaje zahtjeva ili ročišta dolazi u zatvorenoj obući, dugim pantalonama ili suknjama, majicama s rukavima i bez izraženih otvorenih dijelova tijela.
(Tuzlainfo)
