Pravoslavni vjernici proslavljaju Badnji dan

Pravoslavni vjernici u Zvorniku i širom Bosne i Hercegovine proslavljaju Badnji dan, Dan koji najavljuje Božić ili rođenje Isusa Hrista.

Badnji dan i Badnje veče označavaju početak prazničnog slavlja uz tradicionalno paljenje badnjaka. Širom regiona večeras će uz paljenje badnjaka i vatromet proslavilti Badnje veče, pripremajući se za najradosniji hrišćanski blagdan Božić.

I ove godine će se na Badnje veče kod svih pravoslavnih crkvi u Zvorniku, uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića, okupiti veliki broj vjernika kako bi zajedno dočekali Božić. U centru grada Zvornik vjernici će se okupiti i pred Starom i Novom crkvom. U 18 h  počinje Večernja služba, zatim paljenje Badnjaka i nakon toga veliko narodno veselje.




Nakon večernjeg bogosluženja badnjak će se osveštati, a potom posuti pšenicom, vinom i biti namazan medom, a onda, kako običaji nalažu biti zapaljen. Nakon paljenja badnjaka djeci će se podijeliti slatkiši, a svi vjernici će dobiti svoje osveštane badnjake kako bi radost praznika ponijeli u svoje domove.

Unošenjem badnjaka u domove treba unijeti i svetlost Hristove nauke i Jevanđelja, kao i toplinu Božije ljubavi, jer upravo badnjak to i predstavlja.

Paljenje badnjaka je obred rađanja nove plodne godine. Njegovim spaljivanjem, spaljivan je duh vegetacije da bi se njegova snaga prenijela na ljude, usjeve i stoku.

Na Badnje veče, uz molitvu ostaje budno cijelo domaćinstvo i tako dočekuje Božić. Iako se sa badnjakom i slamom u kuću unosi i božićna pečenica, ona se jede tek na Božić.

Na Badnje veče služi se posna večera: riba, pasulj, med, žito, vino, suhe šljive i orasi. Domaćica sprema neparan broj jela i mijesi pogaču.

Običaj je da se poslije od cijelog jela i pića ostavlja ponešto, i da se kuća ne čisti do trećeg dana Božića. Inače, Badnjak se siječe na badnje jutro, prije izlaska sunca, kada se odlazi u šumu.

Badnjak obično siječe domaćin ili najstariji sin. No prije nego što ga posiječe, on mu se obraća “Dobro jutro badnjače i srećan ti Božić”.

On predstavlja živu osobu i domaćin ga kao takvim i smatra. Badnjak treba isjeći iz tri puta.

Ponegdje se treći udarac zadaje sa zapada da bi badnjak pao ka istoku i dočekuje se na rame. Prvi iver koji ispadne prilikom sječenja badnjaka nosi se kući i stavlja se u česnicu.

Do kuće se badnjak nosi svečano, uz molitvu a onda se vrhom naslanja na kućna vrata kada ga domaćica, nakon što mu čestita praznik, posipa žitom, vinom i medom.

(Zvornicki.ba)