Sedamnaestogodišnji Bojan Matić uspješno se bavi košarkom igrajući poziciju krilnog centra, poslije početka bavljenja ovim sportom, brzo je stigao do Italije gdje nastupa za klub koji mu je obezbjedio stipendiju za školovanje i sve potrebne uslove za razvoj sportiste.
Ovih dana sreli smo Bojana u Zvorniku i to na košarkaškim terenima i treningu KK Drina Zvornik. Povremeno odradi trenige takite i uigravanja sa bivšim klubom, a ostalo vrijeme provodi radeći treninge prema planu stručnog štaba kluba u kojem nastupa, kaže nam Matić.
U Italiji Matić nastupa za ekipu “Valle d’itria basket Martina” iz grada Taranta za omladinske selekcije U18 i U20, a nedavno je upisao i debi za prvi tim.
Postavili smo nekoliko pitanja i dobili zanimljive odgovre:
Početak i prvi koraci u košarci?
Nisam mnogo obraćao pažnju na kosarku ali zbog moje visine svi su me savetovali da pocnem trenirati košarku. To je prvi puta bilo u jedanaestoj godini i bila je to ljubav na prvi dodir.
Prvi košarkaški koraci bili su u KK Drini iz Zvornika.
Italija!?
Trenutno sam u Italiji i nastupam za ekipu “Valle d’itria basket Martina” iz grada Taranta. Igram za tri selekcije kluba. Nastupam za juniore i kadete, iza mene je dosta dobra sezonauz prosjek od 16 poena i 7 skokova po utakmici.
Ispunula mi je se želja i nastup za prvi tim . Debi ću zauvijek pamtiti, moj prvi nastup i uspio sa upišem 25 poena i 9 skokova.
Pomen Zvornika u Matiću budi?
Prve asocijacije na grad Zvornik su moja porodica, a potom rodbina, društvo, provod, sve u svemu istinski odmor i punjenje baterija za naredni period.
Planovi?
Prije svega da se dobro formiram i razvijem kao igrač u sadašnjem klubu. Nadam se da već iduće sezone potpisujem ugovor sa timom koji je veći rang takmičenja.
Reprezentacija?
Nisam do sada imao čast dobiti poziv za nastup u državnoj selekciji. Iskreno se nadam da će moj rad skrenuti pažnju ljudima zaduženim da prate perspektivne košarkaše. Nadam se da su istinite informacije da sam u “nadgledanju” KS BiH i da se moj rad prati. Bio bih presretan da zaslužim i dobijem poziv.
Podrška?
Najveća podrška oduvijek su moji roditelji koji su me savjetovali da ostanem jak i na pravom putu i onda kada mi je bilo najteže.
Poruka mladima?
Manje hodati po klubovima a malo više posjetiti sportske terene. Treba izaći i u klubove, obići ih, nemam ja ništa protiv, ali sve u nekim granicama normale.
Završili smo razgovor sa Bojanom, skromnim momkom koji je osvario svoj djeciji san. Kada smo se rastali Bojan je nastavio sa svojim treningom prema ranije pripremljenom planu trenera iz Italije.
Bojanu, kao i svim mladim ljudima koji vrijedno treniraju i vjeruju u pobjedu dobra, želimo da sustigne svog uzora Bogdana Bogdanovića i postigne još veće uspjehe.
(Zvornicki.ba)
