U praksi ljude često zbunjuje razlika između “pozajmice”, “kredita” i “poklona”, kao i to da li ovakav ugovor mora biti ovjeren i šta se dešava ako dužnik ne vrati novac na vrijeme.
Osnovni pojam ugovora o pozajmici
Ugovor o pozajmici je ugovor kojim jedna strana (pozajmodavac) predaje drugoj strani (pozajmoprimcu) određenu sumu novca ili određenu količinu zamjenjivih stvari (npr. žitarice, gorivo, sirovinu), uz obavezu da pozajmoprimac nakon isteka dogovorenog roka vrati istu sumu novca ili istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.
Važno je naglasiti da se pozajmica razlikuje od poklona: kod pozajmice postoji obaveza vraćanja, dok kod poklona nema nikakve obaveze da se bilo šta vrati.
Za razliku od bankarskog kredita, gdje jedna strana mora biti banka ili druga finansijska institucija, a ugovor je strogo regulisan posebnim propisima, ugovor o pozajmici zaključuje se između fizičkih i/ili pravnih lica prema opštim pravilima obligacionog prava. To može biti pozajmica između prijatelja, članova porodice, vlasnika i njegove firme, dva preduzeća i sl.
Forma i sadržaj ugovora
Ugovor o pozajmici može biti zaključen usmeno ili u pisanoj formi, ali je u praksi gotovo uvijek pametno imati pisani trag. Usmeni dogovor jeste pravno važeći, ali je mnogo teže dokaziv u sporu, posebno ako nema svjedoka ili drugih dokaza o predaji novca. Zbog toga se kod ozbiljnijih iznosa preporučuje pisani ugovor, makar bio jednostavno sastavljen i potpisan od obje strane.
Osnovni elementi dobro sastavljenog ugovora o pozajmici su:
- tačan identitet stranaka (ime i prezime, JMBG, adresa, broj lične karte / puni podaci o firmi)
- iznos pozajmice (brojem i slovima) ili količina i vrsta stvari
- datum i način predaje novca/stvari (gotovina, račun, primopredajni zapisnik)
- rok vraćanja (konkretan datum ili jasan način određivanja roka)
- da li je pozajmica beskamata ili se plaća kamata, i u kojem iznosu/procentu
- način vraćanja (jednokratno, u ratama, na račun, u gotovini)
- eventualna sredstva obezbjeđenja (mjenica, jemac, zalog, hipoteka i sl.)
Ugovor ne mora biti ovjeren da bi bio pravno važeći, ali ovjera potpisa kod notara (ili općine) dodatno potvrđuje identitet potpisnika i olakšava kasnije dokazivanje. Kod većih iznosa ovo je vrlo preporučljivo.
Kamata i “zabranjena” kamata
Pozajmica može biti beskamata (često u krugu porodice ili prijatelja) ili uz ugovorenu kamatu. Strane mogu dogovoriti kamatu, ali ona ne smije biti protivna zakonu i načelu savjesnosti i poštenja, pretjerano visoke kamate mogu biti proglašene ništavim (tzv. zelenaški ugovori).
Ako kamata nije izričito ugovorena, pretpostavlja se da je pozajmica beskamata.
Važno je razlikovati dvije vrste kamata:
- Redovna (ugovorena) kamata – plaća se na iznos pozajmice kao cijena korištenja novca.
- Zatezna kamata – teče kada dužnik zakasni s vraćanjem duga, po zakonu i bez obzira na to da li postoji ugovorena kamata.
Visina zatezne kamate određena je posebnim propisima.
Kako pozajmica funkcioniše u praksi
Najjednostavniji scenario je: potpisan ugovor, novac predat, rok istekao, dužnik vrati novac i ugovor se gasi. Ako se vraća u ratama, dobro je u ugovoru navesti dinamiku otplate i potpisivati priznanice za svaku ratu, kako bi se jasno znalo koliko je duga ostalo.
Ako rok vraćanja nije ugovoren, smatra se da dužnik treba vratiti pozajmicu “na zahtjev”, odnosno kada pozajmodavac zatraži, uz razuman rok da dužnik obezbijedi sredstva.
Kod pozajmica između povezanih lica (npr. vlasnik i njegova firma), treba voditi računa i o poreskim aspektima, jer porezni organi mogu provjeravati da li se preko “pozajmica” prikriveno isplaćuje dobit, plata i sl. Kod većih iznosa preporučuje se savjetovanje sa računovođom ili poreskim stručnjakom.
Šta ako dužnik ne vrati pozajmicu
Ako dužnik ne vrati pozajmicu u roku, pozajmodavac ima pravo da traži isplatu glavnice i ugovorene ili zakonske kamate, prvo mirnim putem (opomena, pregovori), a zatim sudskim putem. Najčešće se radi o tužbi za isplatu na osnovu ugovora o pozajmici.
Dobro sastavljen ugovor i eventualno ovjeren potpis u velikoj mjeri olakšavaju dokazivanje pred sudom. Ako je ugovor sačinjen kod notara kao javnobilježnički akt s klauzulom izvršnosti, moguće je ići direktno u izvršni postupak, bez klasične parnice.
Pored ugovora, važan je i dokaz o stvarnoj predaji novca (uplatnice, bankovni izvodi, priznanice), jer sud provjerava i da li je ugovor realizovan.
Treba imati u vidu i institut zastare, potraživanja iz ugovora o pozajmici zastarijevaju nakon određenog vremena (najčešće 3 ili 5 godina, u zavisnosti od situacije). Dug ne nestaje, ali dužnik može istaknuti prigovor zastare i izbjeći prisilnu naplatu.
Razlika između pozajmice, kredita i poklona
- Ugovor o pozajmici: fleksibilan, zaključuje se između fizičkih i/ili pravnih lica, predmet je novac ili zamjenjive stvari, vraća se isti iznos (količina) i može biti sa ili bez kamate.
- Kreditni ugovor: jedna strana mora biti banka ili ovlaštena finansijska institucija, predmet je uvijek novac, strogo regulisan bankarskim i finansijskim propisima, uvijek uz kamatu i druge troškove.
- Ugovor o poklonu: nema obaveze vraćanja, prenos imovine bez naknade; koristi se kad zaista želite nekom nešto dati, a ne posuditi.
U praksi, nedovoljno jasno sastavljeni “papiri” mogu dovesti do toga da druga strana kasnije tvrdi da je nešto bio poklon, a ne pozajmica. Zato je ključno da u tekstu ugovora jasno stoji da je riječ o pozajmici koja se vraća i pod kojim uslovima.
Kada obavezno sve staviti na papir
Kod manjih porodičnih iznosa ljudi često ne prave ugovor, oslanjajući se na povjerenje. Međutim, najviše nesporazuma nastaje upravo oko novca.
Pisani ugovor je posebno važan kada:
- je iznos veći
- se radi o pozajmici između firme i vlasnika/partnera
- se ugovara kamata
- se dogovara duži rok otplate ili otplata u ratama
- postoji rizik nesporazuma
Ne morate biti pravnik da biste sastavili korektan ugovor – dovoljno je jasno napisati ko kome, koliko i kada daje te kad i kako se vraća. Potpišete se oba, stavite datum i mjesto i svako sačuva primjerak. Za veće ili složenije slučajeve, preporučljivo je angažovati advokata ili notara da prilagodi ugovor vašoj konkretnoj situaciji.
