ŠTA SE DOGODI S TIJELOM MIGRANTA KOJI JE PREMINUO U BIH

0

Brigu o sahranama ovih nesrećnika vode gradovi i opštine na čijoj teritoriji umru, a tijela onih koji okončaju život na putu za bolju budućnost često budu ukopana pod oznakama NN, te bivaju sahranjena na mjesnim grobljima, jer proces identifikacije traje duže nego što je leš moguće čuvati u hladnjači. Podaci policije govore da za mnoge, čak i one koji imaju ime i prezime, niko ne pokazuje interesovanje, pa ostaju u vječnim počivalištima pod tuđim nebom.

Najveći broj migranata preminuo je na području Unsko-sanskog kantona, gdje je prema podacima policije do sada život okončalo njih više od 30.

Portparol MUP-a USK Ale Šiljdedić je kazao da policija u sve i jednom slučaju smrti migranta fotografiše njihova tijela i uzima neophodne podatke za identifikaciju.

Tijela preminulih se iz mrtvačnica transportuju na lokalna groblja na čijem podruju su nađena i sahranjuju. To se sve radi u organizaciji i o trošku lokalne zajednice. Ako postoji mogućnost, uzimaju se uzorci za DNK analizu, kao i drugi podaci i izjave od živih saputnika preminulih kako bi se uradila identifikacija – kazao je Šiljdedić.

Prema njegovim riječima, o nekima od onih koji su životni put završili na području USK niko se nije ni raspitivao, niti ih tražio, piše Glassrpske.com.

Nedavno smo imali situaciju u kojoj su u požaru stradala tri migranta. Nisu identifikovani jer su tijela ugljenisana, ali niko se o njima nije ni raspitivao. Sahranjeni su na lokalnom groblju u Bihaću – objasnio je Šiljdedić.
Naglasio je i to da je do sada ipak više od pola pronađenih mrtvih migranata transportovano u zemlje porijekla na osnovu zahtjeva rodbine.

To se radi putem ambasada zemalja iz kojih potiču, a transport tijela ide na račun porodica. Rodbina stradalih često putem društvenih mreža i od drugih migranta uspije da sazna njihovu sudbinu, te traži da tijela najmilijih budu prevezena kući – pojasnio je Šiljdedić.
U Gradskoj upravi Bihaća objasnili su da je do sada na gradskom groblju “Humci” sahranjeno 11 migranata, od kojih su dva već ekshumirana i transportovana u zemlje porijekla.

Procedure identifikacije preminulih obavljaju se u gradskoj bolnici “Irfan Ljubijankić” po naredbi Kantonalnog tužilaštva. Ukop migranata radi JKP “Komrad”, koji prethodno za to dobija odobrenje od nadležnih – rekli su u Administrativnoj službi grada Bihaća.
Kako su istakli, postoji veliki problem ukopa migranata jer se međunarodne organizacije nisu uključile u ovaj problem, a nemaju pomoći ni od vlasti na nivou BiH.

Prema podacima Policije RS, u posljednje tri godine zabilježena je smrt 16 migranata na teritoriji RS, od kojih je većina sahranjena u mjestima gdje su nađeni.

U toku 2018. godine pronađeno je jedno beživotno tijelo migranta na području Zvornika, koje je predato porodici, dok su evidentirana četiri slučaja pronalaska beživotnih tijela lica za koja se vjeruje da su migranti, ali nema podataka. Prošle godine je evidentirano pet ovakvih slučajeva, dva na području Bijeljine i po jedan na području Gradiške, Prijedora i Zvornika, dok je u 2020. godini evidentirano šest i to tri na području Zvornika, dva na području Bijeljine i jedan na području Prijedora – istakli su u MUP-u RS.
Kako su pojasnili, u slučaju pronalaska neidentifikovanih beživotnih tijela po nalogu nadležnog okružnog tužioca obavlja se uviđaj, fotografiše leš i lični predmeti preminulog. Takođe, radi se obdukcija radi utvrđivanja uzroka smrti, te se uzima DNK uzorak i otisci papilarnih linija. Profilisanje DNK uzoraka, po naredbi tužilaštva, vrši se samo kada postoje osnove sumnje da je izvršeno krivično djelo. U ostalim slučajevima uzorci se deponuju, kako bi kasnije, ako bi bilo potrebe za tim, bili naknadno vještačeni.

Nakon obavljenih istražnih radnji o smrti kontaktiraju se organi gradske uprave ili opštine na čijoj teritoriji je tijelo nađeno radi određivanje mjesta ukopa, a sahranjivanje se vrši uz prisustvo organa Gradske uprave, službenika nadležne policijske stanice i pripadnika kriminalističke tehnike, koji sačinjavaju foto-dokumentaciju lica i mjesta ukopa.

Direktor Gradskog groblja u Banjaluci Željko Grbić kazao je da su do sada imali jedan slučaj potrebe sahranjivanja migranta, za koga se u prvi mah nije znalo ko je.

To se desilo prije godinu dana, a ubrzo smo preko Službe za poslove sa strancima otkrili o kome se radi, te da je pokojnik iz Irana, pa je leš transportovan u zemlju porijekla – naveo je on.
Grbić je takođe kazao da se osobe o kojima se ne zna ko su i niko ih ne traži sahranjuju pod NN oznakama na posebnom dijelu Gradskog groblja.

Za sahrane u takvim slučajevima moramo dobiti naloge onih u čijoj je slučaj nadležnosti. Gradska uprava nam daje naloge kad je sahrana o njihovom trošku – izjavio je Grbić i dodao da u posljednje dvije godine nisu imali sahrane neidentifikovanih osoba.

Direktor Službe za poslove sa strancima Slobodan Ujić kazao je da se većina migranata koji uđu u BiH evidentira, pa se u slučaju njihove smrti brzo otkrije o kome se radi.

Prema njegovim riječima, od migranata se na ulazu u BiH uzimaju biometrijski podaci, otisci prstiju, fotografišu se i uzimaju se od njih izjave odakle dolaze i ko su.

Kada neko od njih umre, obavijesti se zemlja iz koje je ta osoba porijeklom i onda se leševi transportuju u tu zemlju. Međutim, imamo slučajeva da migranti prilikom ulaska u BiH slažu iz koje zemlje dolaze, a bilo je i onih koje nismo uspjeli ranije evidentirati pa se sprovodi proces identifikacije dok se ne utvrdi odakle su i ko su. U tom slučaju uz pomoć policije iz mjesta gdje je lice preminulo i na osnovu naše baze pokušavamo da otkrijemo pravi identitet i zemlju porijekla umrlog – priča Ujić i dodaje da nakon što spoznaju sve potrebne informacije, obavještavaju ambasadu zemlje odakle je pokojnik, nakon čega se organizuje transport njegovog tijela. U ostalim slučajevima, kada je identitet nepoznat, kako je već navedeno – sahranjuju se na lokalna groblja.

VIŠE SA WEBA

loading...

VIŠE SA WEBA

loading...