Na suđenju za zločine na području Zvornika, četiri svjedokinje Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričale su kako su im u Bijelom Potoku 1. juna 1992. odvedeni sinovi i drugi članovi porodica, koje više nikad nisu vidjele žive.
Zejfeta Terzić iz Đulića rekla je da su mještani 18 sela okupljeni u Klisi i umjesto planiranog odlaska za Sapnu, vojska ih je usmjerila prema Bijelom Potoku.
“Meni su moje dijete oteli iz ruku… Išla sam od jednog do drugog, molila da mi ga puste, kaže: ‘Doći će sutra’”, prisjetila se svjedokinja dana kada je odveden njen 17-godišnji sin Admir.
Terzić je navela da su muškarci odvajani i, s rukama na potiljku, ulazili su u kamion.
Kazala je da je u Bijelom Potoku vidjela Vinka Radovića iz obližnjeg sela, koji je s Alijom Đulićem tražio Đulićevu porodicu, da ih prebace za Tuzlu.
Svjedokinja je rekla da njen sin nikad nije pronađen, a tada je izgubila i četiri djevera.
Odbrana je svjedokinji predočila da u izjavi iz 2004. nije navela da je vidjela Radovića i Đulića. Ponovila je da ih je vidjela, navodeći da su ubrzo otišli.
Radović je optužen sa Dragomirom Vasićem i Petkom Panićem za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.
Derva Halilović iz Đulića prisjetila se kako je s porodicom krenula da napusti to područje i kako ih je vojska vratila u Bijeli Potok, gdje su odvajali muškarce.
“Kako smo išli, razdvojili su nas, mlađeg sina uzeli”, kazala je Halilović, dodavši da su oni koji su odvajali imali maske na glavama.
Navela je da je išla sa 17-godišnjim sinom Izudinom, a da su ispred njih bili stariji sin Šemsudin i suprug Fetija.
Kako je rekla, sva trojica su pronađena u masovnim grobnicama. Navela je da su tog dana odvedeni i njen otac i braća te brojni drugi članovi familije.
Hatija Selimović iz Đulića je 1. juna u Bijelom Potoku posljednji put vidjela sinove Senihada i Mirsada, koji je tada imao 17 godina, kao i supruga Smaju.
“Supruga sam našla, a djecu nisam”, kazala je svjedokinja, navodeći druge članove familije koji su odvedeni taj dan.
Šeća Delić ispričala je kako su napustili svoje kuće u Klisi nakon što se predsjednik mjesne zajednice Nurija Jašarević vratio sa sastanka u Petkovcima i rekao da sutra sele. Prema njenim riječima, nisu imali hrane i padale su granate.
Navela je da je Jašarević s Aganom Lupićem bio na sastanku s Vinkom Radovićem i drugima.
Kazala je da je Radovića vidjela u jednom od dva tenka koji su bili na raskrsnici u Klisi, a da ga je potom vidjela i u Bijelom Potoku s Alijom i Aganom.
Delić je rekla da joj je jedno dijete pritrčalo govoreći da je vidjelo Petka iz Tršića i da se boji da će joj ubiti oca.
Svjedokinja je kazala da su u Bijelom Potoku odvojeni muškarci, među kojima njeni sinovi Zijad i Sejo, koji je imao 17 godina, te suprug Rasim i svekar.
“Ja sam tu hodala, zapomagala”, navela je svjedokinja, dodavši da je od Delića odvedeno 19, a iz Klise ukupno 130 muškaraca.
Branilac Miloš Perić pitao je svjedokinju zbog čega u ranijem iskazu nije navela da je u Bijelom Potoku vidjela Radovića, na šta je ona rekla: “Kako neću spomenuti kad sam ga vidjela.”
Braniocu Nenadu Rubežu je kazala da Petka Panića inače nije poznavala dok joj nije pritrčala djevojčica i rekla joj za njega. Branilac je kazao da svjedokinja u ranijoj izjavi nije spominjala optuženog.
Svjedokinje su govorile i o pojedinačnim ubistvima u Bijelom Potoku.
Suđenje se nastavlja 28. januara 2025.
