hasan hadzic

Tridesetprva priča Nije dobro raditi u »mini« kolektivu. Ma kako važan posao radili, tvoja firma ostaje nekako nezapažena. U ćošku. Još ako primaš tričavu platu, to je kompletan užas.  Čak…

Trideseta priča Oktobar je smušen i dosadan mjesec. Sa spetljanim vremenom, koje se sve nešto nećka. Ni toplim ni hladnim. Ni ljetnim ni zimskim. Zapravo i postoje samo ljeto i…

  Dvadesetdeveta priča Ni „majevi“ nisu što su bili! U moje đačko doba, praznici rada bili su glavni događaj. I nismo im se radovali samo zbog neidenja u školu, već…

Dvadeset i osma priča Bio je prvi dan juna i bila je kiša. Kasno jutro. Vrijeme kad na ulicu ne izlazi niko ko nije pripiti maturant ili penzioner. Za penzionere…

Priča dvadeset i sedma Novembarska nedjelja, prazna i mučna, kakva samo nedjelja zna biti. Topi se prvi snijeg. «A kog je vraga pad’o kad se odmah topi»- kaže momak koji…

Priča dvadeset i šesta Čekao jedan drug, imalac srednje stručne spreme, posao inventarišući na »birou« punih šest godina. Da ne bi čekao i narednih šest ili neku više, riješio da…

Priča dvadeset i peta Pare mogu mnogo da naprave, ali i pokvare. U ovo drugo uvjerio me jedan neprijatan događaj čiji su akteri dvojica mojih poznanika. Od rođenja su bili…

Priča dvadeset i četvrta Sjećate li se onih naših poplava — ne ponovile se! Meni nikako ne silaze s uma, za što se uvijek pobrine neki debeo razlog. Nedavno nas,…

Priča dvadeset i treća Zvornik ima ljeto, ali nema kulturno ljeto, k.o valjda svi gradovi, gradići i sela iz svijeta bijela. Mi smo i onako po mnogo čemu posebni, da…