hasan hadzic

Priča dvadesetprva Pripadam onoj vrsti ljudi koji ne vole televiziju i po kojima bi ona slobodno mogla da ne postoji. Zanima me međunarodni fudbal, onaj bez Engleza, i ponekad vremenska…

Priča dvadeseta U mom razredu je bilo pismenog naroda, pa čak i nekoliko istančanih poetskih duša. Stvarali smo u prazničnim prigodama prava poetsko-prozna djela. Jedino Osmi mart nismo voljeli. Bio…

Priča devetnaesta Kao djeca neobično smo se radovali avionima koji su u našim krajevima bili prava rijetkost. Čak smo se i igrali, pa ko prvi vidi avion – njegov je….

Priča osamnaesta Mjesto radnje – hotel, vrijeme – svake večeri osim nedjelje, akteri-vokalna solistkinja hotelskog orkestra i narodne mase Zvornika i okoline. Ona (vokalna) obično dođe za muzički sto ranije,…

PRIČA SEDAMNAESTA Opet je bilo ribarsko veče i opet je bilo vedro i veselo. Imamo mnogo „večeri“ ali je ribarsko nekako glavno, ma koliko da je ribolov sporedna stvar. I…

PRIČA ŠESNAESTA Ljeto prođe, a voda ne dođe. Onima koji stanuju u zgradama je najteže. Takvi se sa nelagodnošću prisjećaju filmskih scena i onih jezivih uzvika pri umiranju: Vode… vode…

PRIČA PETNAESTA Bilo je februarsko jutro. Hladnjikavo, ali vedro i ugodno. Nije bilo vjetra, čak ni pored Drine, što se u zvorničkim jutrima događa samo ljeti i samo poneki put….

PRIČA ČETRNAESTA Lepa Lana posjetila je Omladinsku radnu akciju „ Tuzla – Zvornik” i zadržala se u kraćoj radnoj, a naročito paradnoj posjeti. Inače, Lepa Lana je ona što je…

PRIČA TRINAESTA Negdje iza ponoći, kad su vino i prateći sadržaji na majskom sijelu novinara u »Vidikovcu«, učinili svoje, stavio mi je u usta mikrofon kolega iz Radio-Rume, uz pitanje…