U Karakaju, u domaćinstvu tik pored fabričkog kruga, živi porodica Radić, čija tri člana – Mile, Dejan i Stefan, otac, sin i unuk, predstavljaju snažan primjer generacijskog naslijeđa i posvećenosti poslu u nekadašnjoj Fabrici glinice „Birač“, a danas kompaniji „Alumina“. Mile, kao najstariji, nostalgično se prisjeća vremena provedenog na željeznici i u fabrici, gdje je doprinio prevozu značajnih količina proizvoda poput glinice i zeolita.
-Počeo sam kao portir daleke 1974. godine, na gradilištu buduće fabrike, gdje je, bukvalno, na močvari nicao gigant koji će biti prepoznatljiv u jugoslovenskim i evropskim okvirima – reći će, na početku razgovora, ovaj veteran rada fabrike, koji je najveći dio radne karijere proveo na željeznici, kao rukovaoc manevre. Tokom svog radnog vijeka, posebno ističe rekord iz 1981. godine kada je proizvedeno 610.000 tona glinice.
Rad u tri smjene, priča, bio je izazovan, ali i produktivan.
-Radilo se danonoćno s prevozom 3 do 4 voza dnevno. Naš rad se pretežno odnosio na transport glinice u Sovjetski Savez, a kasnije smo počeli da prevozimo i druge proizvode kao što su zeolit i hidrat. Mile je u penziju otišao 2007. godine, ali i dalje prati rad fabrike i ponosan je što su njegov sin i unuk nastavili porodičnu tradiciju rada u ovom kolektivu.
Živjeti blizu fabrike i imati porodicu u istom okruženju, donosi mu, kaže, veliko zadovoljstvo. -Živimo zajedno pod jednim krovom, nas šestoro, dok kćerka živi u naselju Ulice sa svojom porodicom – kazuje Mile, svjedok razvoja fabrike, od njenog početka, kada je na velikom prostranstvu bila samo portirnica i skladište dijelova.
Na pitanje o ponosu što su sin i unuk u fabrici, Mile odgovora: „Kako da ne, drago mi je što nastavljaju porodičnu tradiciju. Uvijek kažem da vode računa o poslu, da budu predani i odgovorni“.
Dejan Radić je započeo rad u fabrici u maju 2013. godine, u Mašinskoj radionici. Specijalizovao se za rad na strugu, odnosno na mašini „borverka“, gdje se rade kućišta reduktora, ležajevi i još drugi dijelovi potrebni za proces proizvodnje i u segmentu održavanja fabrike. -Posao zahtjeva veliku odgovornost, s obzirom na to da se radi o skupim dijelovima i mora se voditi računa o preciznim mjerama – govori Dejan, ne propuštajući da napomene da je dio ekipe u kojoj su dobri majstori.
Ističe odgovornost prema poslu i porodici, a posebno je ponosan na to što on i sin rade zajedno u istoj radionici. Naglašava da je rijetko vidjeti tri generacije iste porodice koji su vezani u istoj firmi, ali smatra da je to velika stvar koja pokazuje vrijednost ove fabrike.
-U našoj kući je svaki dan prisutna fabrika. Vjerujte, duboko je urezana u našim životima – ne skrivaju emocije Radići kad pričaju o svom kolektivu.
Dejan ima i kćerku Milicu koja ide u Hemijsku školu i planira da završi Tehnološki fakultet. Smatra da je važno da omladina bude radna i predana, bez obzira na obrazovanje.
Stefan, treća generacija u fabrici, završio je školu za obrađivača metala 2021. godine u Tehničkom školskom centru u Karakaju. Nakon što je bio među pet najboljih učenika na praksi, odmah je dobio posao u „Alumini“.
Na strugu izrađuje vratila, čaure, prirubnice…
Imamo dosta dobrih majstora od kojih sam učio zanat. Neki su u međuvremenu otišli u penziju i na nama mlađima je da nastavimo tradiciju dobrih metalostrugara u ovoj fabrici – kazuje ovaj mladi radnik. Osim posla, Stefan je fudbalski sudija i pokušava da napreduje u tom polju. On ističe da je završavanje zanata bilo pravi izbor za njega i da je veliko olakšanje što može da se oslanja na pomoć svog oca. Stefan i Dejan rade na različitim mašinama, ali mu je dragocjena pomoć i iskustvo koje mu otac pruža.
Tri generacije Radića su, dakle, primjer porodične tradicije i posvećenosti prema poslu. Mile, Dejan i Stefan Radić dijele iskustva rada u najvećem zvorničkom kolektivu što ih još više povezuje kao porodicu.
(Alumina Info)
