Tuzlak Almir Hukić, koji već nekoliko godina kroz svoje fotografije prikazuje ljepotu ptičijeg svijeta u Bosni i Hercegovini, objavio je fotomonografiju, donoseći sve specifičnosti sove male ušare, koja je u zimskim mjesecima nastanjena na sjeveru naše zemlje gdje u urbanim sredinama zimuje s ljudima.

20200503_222800

Almir Hukić autor je prve wildlife fotomonografije u našoj zemlji pod nazivom “Urbana dama – fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne Bosne i Hercegovine”.

Riječ je o djelu koje prikazuje nesvakidašnji fenomen redovnog zimskog okupljanja sove male ušare u periodu od novembra do početka februara u Dubici, Gradišci, Srpcu, Brodu, Odžaku, Modriči, Šamcu, Orašju, Brčkom te Bijeljini, uz desetinu drugih izvangradskih lokcija. Zimovališta male ušare se nalaze na putu rijeke Save i jedna od drugih su udaljeni okvirno 20 kilometara.

Almir Hukić koji se fotografisanjem ptica bavi iz hobija za Klix.ba kaže da fenomen sove male ušare prati od 2013. godine, a posljednje četiri godine aktivno je radio na pripremi fotomonografije.

Misterija i za naučnike

Za sve vrijeme posvećenosti ovoj vrsti ptice kao wildlife fotografu cilj mu je bio uhvatiti dobre kadrove male ušare i gradskog okruženja u kojem zimuje, kako bi pokušao odgonetnuti šta je motiviše u skrašavanju u samim centrima gradova, rizikujući uznemiravanje od ljudi.

“Njih stotine možete zateći u užim gradskim sredinama, na šetalištima, kod javnih institucija, u parkovima i pored zgrada. S obzirom na samu misteriju ovakvog vida okupljanja koje postoji i u samim naučnim krugovima, meni kao fotografu je bilo bitno kvalitetno dokumentovati ovakav proces. U pojedinim sredinama ptice su smirene i većinom spavaju preko dana dok su u drugim oprezne i osjetljive na duža zadržavanja te se obično pregrupišu na druge lokacije što može biti znak da trpe uznemiravanje”, kaže nam Hukić.

Ovakvom vrstom okupljanja, nakon sezone gniježđenja, mala ušara stvara takozvano “zimovalište” što predstavlja misteriju u ornitološkim krugovima. Opisujući nam prvi susret s ovom neobičnom pticom, Hukić nam kaže da je ostao fasciniran njenim karakterom, ponašanjem i izgledom.

“Sove su veoma stara vrsta s ostacima koji datiraju 60 miliona godina unazad, a to je svrstava u drevno biće koje zaslužuje svaki mogući respekt. Izrazito je lijepa ptica s prodornim pogledom i smirujućom energijom, a primijetio sam da nijedna mala ušara nije ista. Sve mogu izgledati jako slične, ali kada analiziram fotografije poslije terena, sve su fizički veoma različite i naravno kao i kod većine grabljivica, ženke su veće od mužjaka što je inspirisalo naslov ‘Urbana dama’ – kao počast njihovoj hrabrosti da zimuju s ljudima”, navodi Hukić za kojeg je mala ušara ubjedljivo najdraža ptica u zaista velikoj konkurenciji.

Dominantne nakupine perja kao navigacija za noćni lov

Malu ušaru karakterišu dominantne nakupine perja u obliku uha po čemu je i dobila ime, a pretpostavka je da ih koristi kao navigaciju za noćni lov. Prosječan starosni vijek je 10 godina, a razmnožavanje traje od marta do maja.

“Krasi je izrazita kamuflažna sposobnost, a potrebno je neko vrijeme stajati ispred drveta i ‘izoštravate’ fokus na drvo kako bi prve jedinke počele da se pojavljuju. Male ušare su veoma korisne ptice u poljoprivredi kao i u kontekstu zaštite i očuvanja prirode. Svojim hranidbenim karakteristikama istrebljuju štetočine (miševe, glodare, voluharice) na poljoprivrednim usjevima, smanjujući štetu na istim. U prisustvu male ušare, farmer neće koristiti dodatna sredstva za zaštitu i mehanizaciju čime se smanjuje onečišćenje zemlje i zraka i time donose finansijsku uštedu poljoprivrednicima”, dodaje naš sagovornik.

On navodi da je mala ušara najzahvalnija ptica za fotografisanje, ocijenivši je pravim pozerom.

“Ukoliko je ptica nezainteresovana za vaše prisustvo, statična je na grani ili spava, to je pravi fotografski raj za wildlife fotografe. Naravno, to važi za sove koje su mirne, dok je skroz druga priča uhvatiti malu ušaru u letu, što predstavlja izazov jer leti ‘cik-cak’, isprekidano i sa iznenadnim promjenama pravca”, navodi Hukić.

Kroz fotodokumentarističko djelo našeg sagovornika čitaoci imaju priliku saznati više o ovom neobičnom prirodnom fenomenu u našoj zemlji, zatim izbliza vidjeti malu ušaru i gradove u kojima prave zimovališta. Također, imaju se priliku upoznati i o nešto drugačijim ljepotama naše zemlje, poput kraških polja i njihovih rijeka, kao svojevrstan otklon u odnosu na standardne turističke destinacije u BiH.

“Fotomonografija sadrži 137 stranica velikog formata, 180 HD fotografija, čitave galerije portreta male ušare, opise prirodnih ljepota BiH i samih zimovališta, brojnost populacije male ušare i izazove sa kojima se sove susreću, kao što su uznemiravanja i bespotrebna ubijanja”, nastavlja Hukić.

Neobična zimovlišta u dvorištima sakralnih objekata

Također, sadržan je i specijalni dodatak pod nazivom “Spiritualni aspekt zimovališta” u kojem je naveo još četiri lokacije zimovališta koja nisu gradska, a odnose se na sakralne objekte kao simbol BiH.

“Neobična zimovlišta su u dvorištima sakralnih objekata kao što su pravoslavni hram u Srpcu, franjevački samostan u Tolisi, katolička crkva u Domaljevcu i džamija u Staroj Brki kod Brčkog. Smatrao sam za shodnim da prikažem ova netipična zimovališta kao savršen proizvod prirode na jednom geografskom području i stavim akcenat na bogatstvo različitosti koju je BiH oduvijek krasilo i ukažem na besmislenost razlika koje nas drže u mraku već 30 godina”, nadovezuje se Hukić.

Motivi za stvaranje fotomonografije su višestruki za samog autora i kao takvi savršeno su uklopljeni jedni s drugima. Pored ljubavi koju gaji prema fotografisanju životinja u njihovim prirodnim staništima, bio je vođen, između ostalog i motivom pozitivne promocije nesvakidašnjeg fenomena u zemlji opterećenoj višedecenijskim negativnostima.

“S obzirom na to da se nalazimo u periodu opšteg egzodusa građana iz naše zemlje i teške hipokrizije našeg društva, imao sam imperativ da napravim pozitivnu priču iz BiH i optimizmom osvježim percepciju kod potencijalnih čitalaca. Cilj mi je bilo stvoriti čitljivu knjigu, ugodnu za oko, sa mnoštvom fotografija, kojoj će se rado vraćati i mladi i stari čitatelji”, ističe sagovornik portala Klix.ba.

Kao najvažniji motiv rada na ovom djelu Hukić navodi zaštitu ove ptice, jer trpi bespotrebna ubijanja, uništavanja zimovališta i uznemiravanja od ljudi, pogotovo u ruralnim sredinama gdje nema volje i mogućnosti sankcionisanja takvih nedjela zbog i dalje prisutnog srednjovjekovnog praznovjerja da su sove glasnici smrti.

“Bojim se, ukoliko se bez prepoznavanja važnosti ovog fenomena i adekvatnog upravljanja ne zaštiti, ova monografija će u doglednoj budućnosti biti tužni podsjetnik na blago koje smo imali”, nastavlja Hukić.

Knjiga, pored bosanske verzije, ima izdanje i na engleskom jeziku, a obogaćena je i recenzijama od svjetskog stručnjaka za sove dr.sci. Heimoa Mikkola, profesora zoologije iz Univerziteta istočne Finske i dr.sci. Dražena Kotrošana, ornitologa, predsjednika ornitloškog društva Naše ptice i načelnika odjeljenja za prirodne nauke Zemaljskog mujeza u Sarajevu.

Wildlife fotografija je mnogon više od hobija

Za wildlife fotografiju naš sagovornik kaže da je puno više od hobija, jer je to za njega stil života. Prisjećajući se svojih početaka kaže da je dugo vremena posmatrao ptice i njihov let te da ga je proganjala želja za pravljenjem kvalitetne fotografije ptice u letu.

“Počeo sam s malim fotoaparatima većeg dometa i sa starim analognim fotoaparatima na film koji su imali teleobjektiv. To je bilo dobro za početak jer sam savladao fotografske osnove, ali za kvalitetnu fotografiju ptice je trebala profesionalna oprema i tu nije bilo kompromisa. Kako se javila ideja za ‘Urbanom damom’ tako sam i uporedo napredovao sa građenjem sebe kao wildilife fotografa, u tehničkom, ali i u kvalitativnom smislu”, kaže Hukić.

Smatra da BiH predstavlja raj za ptice jer se nalazi na Jadranskom migratornom putu ptica močvarica koje migriraju iz centralne i sjeverne Evrope do Afrike i obrnuto .

“Lokacije kao što su kraška polja, Buško jezero, tok Neretve i Hutovo blato su raj na zemlji. Kompletna Hercegovina je mediteranska ljepotica, raj za ptice i moja velika želja da je obiđem u više navrata i fotografišem njen bogati životinjski svijet”, navodi Hukić.

Amazonija u srcu Hercegovine

Prošle godine je posjetio Hutovo blato koje ga oduševilo, a nakon boravka došao je do zaključka da ono predstavlja pravu Amazoniju u srcu Hercegovine.

“S obzirom na to da sam iz Tuzle, moje ‘dvorište’ je jezero Modrac, isto tako fascinanto stanište za veliki broj ptica, zatim najbolja planina u BiH i regiji je Konjuh, jedan gorostas među svim planinama koji naprosto puca od bogatstva biodiverztiteta i naravno sjever BiH kada mala ušara dolazi na zimovanje”, navodi na kraju Hukić koji je objektivnom svog fotoaparata dosad fotografisao mnoge vrste ptica, a posebno je zanimljivo da skoro pa svakodnevno susreće neke nove.

Rad tuzlanskog wildlife fotografa dostupan je i na zvaničnoj Facebook stranici pod nazivom “Birds of Bosnia – Almir Hukic” gdje se mogu pronaći fascinantne fotografije ptica koje u letu predstavljaju pravi ukras za bh. nebo.
(Klix)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *