U Bosni i Hercegovini još se traga za više od 7.500 osoba koje su nestale tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka. U mrtvačnicama postoji oko 1.300 neidentifikovanih posmrtnih ostataka (NN), koji su kompletni i nekompletni.
Proces traženja nestalih se odvija sve teže jer nedostaje relevatnih informacija o potencijalnim pojedinačnim ili masovnim grobnicama kojih sigurno ima na desetine na području Bosne i Hercegovine, istakla je u razgovoru za Anadolu Saliha Ðuderija, članica kolegija direktora Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini (INO).
Nove prijave nestanaka
“Nažalost, u Bosni i Hercegovini se još uvijek traži 7.617 osoba, uključujući 7.500 onih koji se traže na prostoru Bosne i Hercegovine i regionalno što uključuje nestale državljane Bosne i Hercegovine na prostoru Srbije, Hrvatske, Crne Gore. Broj nestalih svih ovih godine je neka konstanta. Razlog za to je, iako je bilo identifikacija, bilo je i verifkacija novih nestanaka, otvaranja novih dosijea. Nakon 20 i više godina, bilo je novih prijava nestanaka jer nemaju informacije o svojim bližim ili su se bili odselili, živjeli ‘vani’ pa nisu pokazivali interese. Na nivou prošle i ove godine bilo je oko 20, 25 takvih prijava”, kazala je Ðuderija.
U prvoj polovini ove godine imaju 12 prijava.
“Porodice koje su se vratile iz inostranstva odlučile su se na ovaj korak. Ranije nije bilo nikoga ko bi prijavio njihov nestanak. Ljudi prisilne nestanke trebaju posmatrati kao jedan proces koji podrazumijeva da je institut morao pregledati više od 170.000 dosijea, svesti ih na verificirane predmete u smislu da provjeri da li se radi o prisilnom nestanku, provjeriti identitet, mjesto smrti ili nestanka”, izjavila je Ðuderija.
Najteže u ovom procesu je doći do službenih podataka, tu su i vojne formacije koje su učestvovale u tim procesima, štabovi, civilna zaštita gdje bi se mogli pronaći podaci o eventualnim mjestima gdje se nalaze posmrtni ostaci.
“Nažalost, u mnogim segmentima nije prekinuta šutnja. Vjerovatno je to tako i zbog krivične odgovornosti počinilaca, veze ili umiješanosti”, istakla je Ðuderija.
U mrtvačnicama više od 1.000 NN osoba
Prema njenim riječima, u Bosni i Hercegovini se traži više od 7.500 osoba, međutim, u mrtvačnicama postoji jedan dio neidentificiranih posmrtnih ostataka.
“U mrtvačnicama imamo oko 1.300 neidentifikovanih posmrtnih ostataka, koji su kompletni i nekompletni. Imamo problem zbog nedostatka krvi članova porodica. Drugi problem je što imamo oko 6.700, odnosno 6.800 klasičnih prepoznavanja. Sigurno je da još uvijek postoje neke zajedničke grobnice na skrivenim mjestima, a gdje se nalazi jedan broj ljudi čija tijela nisu otkrivena. Kada govorimo o nestancima, govorimo o verificiranom imenu i prezimenu”, naglasila je Ðuderija.
Mnogo je, kako je kazala, faktora koji su izazov i usporavaju proces pronalaska nestalih osoba.
“Sada imamo dva izazova. Jedan je da među ovih više od 1.000 kompletnih i nekompletnih tijela pokušavamo da, zbog nepodudaranja DNK, indicirati koliko su ti posmrtni ostaci vezani za koji slučaj i koliko ih možete povezati za klasičnim identifikacijama. Može se desiti da se tijelo sa klasične identifikacije zapravo nalazi u zemlji, a pošto nije bila DNK metoda, može pripadati nekoj drugoj osobi, a da ova NN osoba je zapravo tu”, pojasnila je Ðuderija.
Navela je da će jednom drugom analizom pokušati da riješe ove situacije, naime, da to urade preko srodnika iako su mrtvi. To je metoda “kost na kost”.
Govoreći o NN slučajevima, Ðuderija je kazala da su počeli da ove posmrtne ostatke ukopavaju na sudske parcele, koje su zaštićene i obilježene, prema lokacijama koje su najbliže mjestu gdje su ekshumirani.
“Pošto se radi o velikoj bazi podataka, u svako doba, ukoliko se identificira ili otkrije, poklopi se DNK profil, posmrtni ostaci se mogu ponovo ekshumirati. Ranije je bilo više od 3.000 NN osoba u mrtvačnicama, a sada smo taj broj smanjili na oko 1.050. NN osobe se ukopavaju u Visokom, Tuzli, Zvorniku, Bratuncu, Sarajevu… Što se tiče žrtava genocida u Srebrenici, u Tuzli imamo skoro 90 osoba koje su nađene u grobnicama na području Snagova, Crnog vrha…. Do sada nismo ukopavali te posmrtne ostatke. Vjerovatno ćemo naći način da ih ukopamo u Memorijalnom centru jer su vezane za kolektivna stradanja u Srebrenici. To su sve grobnice gdje su nađene žrtve genocida u Srebrenici”, poručila je Ðuderija.
Sa područja Zvornika traži se više od 600 osoba
Mišljenja je da veći dio tih posmrtnih ostataka pripada Romima koji nisu imali identitet i čije porodice nisu dale krv.
“Mnogi od njih nisu imali ni lične dokumente. Oni čak ne mogu ni prijaviti nestanak. Međutim, srodnici sada imaju dokumente i znaju ko im je nestao. Sada provodimo kampanju da oni daju krv”, istakla je Ðuderija te naastavila:
“U nekim slučajevima smo to uspjeli. Pronašli smo oca ili majku od te osobe, koji su preminuli, pa smo utvrdili identitet. Dakle, postoji mogućnost da je došlo do zamjena zbog klasične metode i da bi tu mogli biti novi identiteti. Međutim, mi ipak možemo govoriti o više od 6.000 nestalih koji su na nekim skrivenim lokacijama. Sigurno je da postoje još desetine grobnica. Još oko 700 ljudi se traži na području Srebrenice, sigurno ima nekih grobnica vezanih za nju. U Bratuncu se još traže 453 osobe, Foči 494, Goraždu 143, Kotor Varoš 244, u Prijedoru 552 osobe, Rogatici 291, Višegradu 487, Zvorniku 635, Vlasenici 363”, kazala je Ðuderija.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine na godišnjem nivou provodi veliki broj pretraživanja terena i ekshumacija.
“Prošle godine smo imali 300, 400, 500 izlazaka na teren. Na godišnjem nivou identifikujemo ili ekshumiramo od 60 do 70 osoba. To je manji broj nego prethodnih godina jer je teren teži. Nismo zadovoljni sa činjenicom da nemamo relevantnih podataka za zajedničke grobnice ili mjesta gdje se može naći veći broj ljudi”, izjavila je Ðuderija.
Međunarodni dan nestalih se obilježava svakog 30. augusta, kao dan prisjećanja i odavanja počasti desetinama hiljada osoba širom svijeta nestalih u oružanim sukobima, zločinima počinjenim protiv čovječnosti ili usljed kršenja osnovnih ljudskih prava.
(RTV GD/BHRT)
