Tek je Å”esti dan Nove godine, a mi smo zatrpani bombastiÄnim naslovima iz crne hronike.

Gutamo svaku priÄu i puni smo sažaljenja, samo onda kada nekome se desi neko zlo.
Zapitamo li se bar ovaj Å”esti dan nakon ovoliko nesreÄe koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom; Kakvi smo to ljudi?
Kakvi smo ljudi da dozvolimo da nam komŔija sa nekoliko djece na spavanje odlazi bez da su jeli i pili?
Kakvi smo to ljudi da dozvolimo da nam se komÅ”ija smrzne, da ga pojede njegov pas, da nam se svaki dan ubija omladina u kafiÄima?
Odakle ovoliko oružja u ovako maloj zemlji? (06.01. ā TuÄa i pucnjava u Mostaru, povrijeÄenih nije bilo, U sarajevskom naselju Stup pronaÄeno beživotno tijelo, 04.01. UhapÅ”en Admir HodžiÄ, sumnja se da je skrivao ubice MiloÅ”a OstojiÄa, ā¦.. i drugi naslovi koje ste ovih dana proÄitali)
Postavljamo li sebi pitanja koja bi u nama mogla probuditi onaj trun ljudskosti?
Kakvi smo to ljudi postali danas, da na dan prije blagdana Äinimo inat drugima (Pred kapijom Memorijalnog centra u PotoÄarima ostavljena vreÄa sa svinjskim otpadom), onima koji su drugaÄiji od nas po boji kože, religiji, rastuā¦?
Tek je Å”esti januar, godina ima 365 dana. PlaÅ”i li nas razlika ovih brojeva u danima koji nam predostaju i Å”ta nas veÄ sutra Äeka?
(nezavisni.ba)












