Plamenim lukom spajaju metalne dijelove. U Radioničkom mašinskom održavanju kompanije „Alumina“, pod svodovima Mašinske radionice, u Odjeljenju bravarske obrade, egzistira grupa zavarivača. Mala, ali vrijedna ekipa.
Zavarivač je, kažu, teško zanimanje. Radi se u specifičnim uslovima, ali to su ljudi koji prije svega vole svoj posao.
„Potrebno je da čovjek bude miran, staložen, smiren, odgovoran. Bez mirne ruke nema ni dobrog zavara. Poznavanje materijala, elektroda je takođe bitno. Znali smo sedmično potrošiti i do 30 kilograma elektrode. Sve zavisi od obima posla. Ako je veći obim posla ostajemo i prekovremeno, subote. Ovdje vršimo zavarivanje i navarivanje zatvarača, kućišta, spajanje dva različita materijala, iste materijale“, kaže Stanoje Dukić, VKV zavarivač, majstor za sve vrste zavarivanja, sa više od tri i po decenije radnog iskustva.
Zanat za zavarivača je, dodaje, završio 1983. godine u Kalesiji. Radio je, kaže, u tuzlanskom „Umelu“, na mnogim objektima u bivšoj Jugoslaviji. U termoelektranama Obrenovac i Kostolac, Željezari u Smederevu, kao i na raznim brodogradilištima.
Bio je, priča, akter svih velikih investicija u „Alumini“ – od vertikalne peći na objektu Kalcinacija, rekonstrukcije dva kotla na Energani, do najnovijih investicionih projekata.
Bogat varilački staž iza sebe ima i Milosav Marković. Zanat je svojevremeno „pekao“ kod najboljih majstora.
„Imao sam sreću da sam radio u jednoj od najsavremenijih fabrika rezervnih dijelova u BiH, u Varešu, gdje sam praktično izučio sve tajne ovog zanimanja – priča nam Marković, zavarivač specijalista. Svoje znanje i rad dokazivao je na mnogim objektima i gradilištima u Evropi, prije svega u Njemačkoj i Švajcarskoj.
Na pitanje kako se stvara dobar zavarivač, odgovara:
„Treba voljeti ovaj posao, imati mirnu ruku, dobro oko, biti precizan i dobro poznavati materijal s kojima radiš“, kazuje Marković.
U ovoj ekipi su i zavarivači Siniša Nikolić, Radenko Erić, Sredo Filipović i Čedomir Tolj, koji je najmlađi u grupi.
„Volim svoj posao, puno je izazova, kad se vari treba biti maksimalno odgovoran u radu“, kazuje Tolj, dok plameni luk izbija iz njegovih ruku spajajući metalne dijelove na grejnim tijelima tik pored Mašinske radionice.
Posao zavarivača u svijetu je dobro plaćen, kod nas to još nije slučaj. Oni su tražen kadar i skoro nigdje ih nema dovoljno. Istina, ovdje na našem prostoru, zahvaljujući ponajviše inicijativi iz naše kompanije, u ovdašnjem Tehničkom školskom centru, posljednjih godina egzistira odjeljenje varilaca koji redovno dolaze na praksu u „Aluminu“.
Nadamo se da se neće školovati za inostrane poslodavce!
Kako to izgleda pogledajte u video prilogu Alumina Info youtube kanala
