Zlatko Hurtić, ekonomski stručnjak i savjetnik premijera Federacije Bosne i Hercegovine u intervjuu za Faktor naglašava da izmjene Zakona o radu idu isključivo u korist radnika u privatnom sektoru koji su najviše pogođeni ekonomskom krizom uzrokovanom koronavirusom. Naglašava da su stavovi sindikalnih organizacija krajnje licemjerni jer oni svojim stavovima koji su protiv izmjena Zakona o radu ne štite radnike u realnom sektoru već državnu administraciju i javni sektor, ne želeći da podnesu podjednako teret krize.
Naglašava da poziv pojedinih sindikata da se proglasi nepoželjnom, odnosno, osobom persona non grata, smatra pozivom na linč i da će se zbog toga obratiti nadležnim organima.
Odmah na početku da nam kažete šta je suština izmjena Zakona o radu?
– Izmjene Zakona o radu omogućavaju da se radno-pravno zakonodastvo koje ne poznaje koronu prilagodi naredbama kriznih štabova, a da poslodavci ne bude kažnjavani zbog kršenja Zakona o radu. Vjerujte, ni poslodavci ne žele otpuštati, jer nije lahko doći do dobrog radnika. Poslodavac kada pošalje radnika na biro ne zna da li će ga sutra vratiti. I to je cijela naša pogrešna percepcija o poslodavcu, koje kreiraju sindikalci i opisuju ih kao sebične. A ko je ovdje najsebičniji? To je državna administracija i cijeli javni sektor. Jer otvoreno govore da ne žele da im se plaće smanjuju, da ne žele da podnesu teret, nego da podnese onaj koga navodno štite. Ovaj zakon o radu predviđa usklađivanje kolektivnih ugovora sa zakonom što znači da će se stvoriti zakonski okvir da i državna administracija, javni sektor, podnesu teret, a ne samo uposlenik u privatnom sektoru kojeg ne štiti niti jedan kolektivni ugovor.
Šta radnik dobija odlaskom na čekanje?
– Mi to zovemo prestanak obaveze rada. Dakle, poslodavac može poslati radnika uz klauzulu prestanka obaveze rada u najdužem roku trajanja od tri mjeseca, s tim da radnik ima pravo na plaću koju odredi poslodavac, a koja ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji BiH i plaćene doprinose. Daleko je povoljnije poslati radnika na čekanje i to je u interesu i radnika i poslodavca i države. S druge strane, ako radnik ode na biro on dobija samo onu naknadu od oko 300 KM. Ali ako ide na čekanje dobija plaću, pa neka je i minimalna, ona je oko 410 KM, plus ima plaćene doprinose. U cijelom ovom slučaju dolazi se do najbitnije stvari, a to je da nema prekida radnog odnosa, iako sindikati kažu da to nije povoljnije za radnika. Postavlja pitanje o kakvim se to sindikatima radi koji tvrde da je izgleda bolje radnika poslati na biro.
Iz Saveza samostalnih sindikata BiH navode da je najopasnija formulacija za radnike u izmjenama Zakona o radu “neplaćeno odsustvo”.
– Vidite o čemu se radi. Imamo situacije gdje nam to radnici traže, a ne poslodavci. Škole ne rade, vrtići, pa jedan od roditelja koji imaju malu djecu, moraju ostati s djecom. Poslodavac može “ispucati” godišnji odmor, plaćeno odsustvo. Poslije toga ako se radnik ne vrati na posao, a nema gdje da ostavi djecu, onda njemu poslodavac samo može dati otkaz. U ovoj varijanti na zahtjev prije svega majki, rečeno je da li se može neplaćeno odsustvo, koje je po zakonu vrlo ograničeno, proširiti da u doba korone traje 20-30 dana. Radnici bi pristali da idu na neplaćeno, ali da im se ne prekida radni odnos. Zato “neplaćeno odsustvo”.
Da li postoji još neki razlog zbog kojeg bi se radnici slali na “neplaćeno odsustvo”?
– Da. Imamo situaciju da se ljudi vraćaju iz inostranstva i oni moraju biti 28 dana u karantinu. Znači, ti
radnici nisu došli na posao i oni ga gube. Oni sada ako su u karantinu, na bolovanju su. Ali obratite pažnju, ako ste na bolovanju do 14 dana, manje od 42 dana, onda troškove bolovanja snosi zdravstveno osiguranje. Znači postoji opasnost ako nešto drugo ne uradimo, da će zavodi zdravstvenog osiguranja biti totalno osiromašeni. Neće se moći ni isplaćivati plaće doktorima, ukoliko to bude proglašeno bolovanjem, jer čovjek nije bolestan. I krizni štabovi preporučuju da se nađe varijanta neplaćenog odsustva ako treba. To je i za radnika pogodno, da ga poslodavac ne otpušta, već vraća na posao.
Da li to znači da sada poslodavci ne znaju kako postupiti, jer Zakon o radu kaže jedno, a Krizni štab FBiH drugo?
– Sve ove izmjene Zakona o radu se rade da se zakon prilagodi situaciji s koronavirusom isključivo iz samo jednog razloga, a to je da radnici ne gube posao tamo gdje ne treba da ga gube. Jer, sada imate naredbu Kriznog štaba FBiH i ako poslodavac poštuje tu naredbu, on krši Zakon o radu, jer taj zakon ne poznaje institute. Ako krši Zakon o radu, on potpada pod inspekciju, a ako poštuje Zakon o radu, a ne poštuje naredbu, potpada pod sankciju. I šta onda poslodavac kaže: “Mene glava boli, najlakše mi je otpustiti radnika”.
Do kada bi trajale te odredbe donesene kroz izmjene Zakona o radu FBiH?
– One su privremenog karaktera i traju dok ne prestane stanje nesreće, dok Vlada FBiH ne stavi van snage stanje nesreće.
Kako komentirate stavove sidikata koji su kategorično protiv predloženih izmjena Zakona o radu?
– Pa velika prašina se podigla iz samo jednog razloga kada je riječ o sindikatima. Prvo, ti sindikati ne zastupaju radnike u privatnom sektoru koji su trenutno najugroženiji i podnose teret cijele krize. Znači SSS BiH i ljudi koji su tamo okupljeni, uglavnom okupljaju javni sektor. Prema tome, ovaj Zakon o radu predviđa da se stvore uvjeti da se radnik u privatnom sektoru rastereti na način da radnik u javnom sektoru podnese teret koji podnosi radnik u privatnom sektoru. Bez izmjena Zakona o radu to je teško uraditi, jer će onda uslijediti tužbe. Znači cijela pompa oko sindikata ima samo jedan cilj. Njih ne interesuje radnik u privatnom sektoru, ali licemjerno koriste te radnike navodno štiteći njihove interese samo da bi spriječili smanjenje svojih plaća i privilegija.
Možete li nam reći gdje je “zapeo” Zakon o radu?
– Vidite Zakon o radu je trebao ići na Ekonomsko socijalno vijeće FBiH, pa na Vladu FBiH, a potom na Parlament FBiH. Međutim, ESV je odgođeno, sinidkati javnog sektora prave ogroman pritisak, zbunjuju javnost i još uvijek traju usaglašavanja. Međutim, ono što je važno naglasiti jeste da svaki dan kašnjenja usvajanja zakona košta ovu Federaciji otpuštanjima u većem obimu nego što bi to trebalo da bude. Ovaj zakon je paket s “antikorona zakonom”. Jer, “antikorona” zakon treba da osigura finansijsku pomoć poslodavcima a ovaj zakona da osigura poslodavcima da mogu organizirati rad u uvjetima pandemije a da ne budu kažnjavani zbog kršenja Zakona o radu.
Kako komentirate poziv pojedinih sindikata da se proglasite “personom non grata”?
– Smatram da se radi o jednoj kriminalnoj namjeri, ugrožavanja moje i sigurnosti moje porodice, što nije prvi put s jasnim ciljen da se ukloni onaj koji želi da osigura da i državna administracija i javni sektor podnese teret ove krize, a ne samo onaj u privatnom sektoru. S druge strane, ja se nadam da će organi koji su zaduženi za red, mir i sigurnost u ovoj zemlji ovo ozbiljno shvatiti. Ja ovo posmatram kao poziv na linč i pozivam policiju i tužilaštva da se pozabave ovim, posebno što se događa zbog toga što neko drugi ima drugačije mišljenje od njih. Znači, linč zbog drugačijeg mišljenja. Smatram da sam ovim dobio ozbiljnu prijetnju ugrožavanja mene i moje porodice, a što nije prvi put od Saudina Sivre koji je to više puta radio i ranije, te da ću se radi svoje zaštite obratiti i tužilaštvima i sudovima.
