Četrdesettrogodišnji Borut Hofbauer verovatno će 19. januara slaviti kao drugi rođendan.
Uspio je preživjeti napad razbješnjele veprice koja mu je nanijela vrlo teške ozljede. Ovaj nemio događaj zbio se u mjestu Dobreć ponad Lovrana, prekjučer oko 17 sati. Borut se jučer javio našoj redakciji i ispričao nam kako je jedva izvukao živu glavu.
– Oko 17.00 sati šetao sam psa cestom u selu Dobreć iznad Lovrana. Zapazio sam tri mlada vepra otprilike trideset metara ispred sebe. Stao sam i počeo se udaljavati s mjesta gdje sam ugledao mlade veprove, misleći da je majka ispred njih. Moja procjena je bila pogrešna jer me je nakon nekoliko sekundi veprica napala. Doletjela je s desne strane, udarila me u bedro, a ja sam od siline udarca odletio oko metar i pol i pao na rub asfalta. Bedro mi je počelo jako krvariti.
Kad sam vidio da se sprema na ponovni napad i kad je pojurila prema meni, u samoobrani sam je uspio uhvatiti za kljove i ni sam nisam svjestan otkud mi toliko snage da je srušim na leđa. Prilikom tog hrvanja dobio sam dva jaka udarca u glavu u predjelu tjemena i obraza. Jednom rukom sam je držao, a drugom rukom udarao sam je šakom i kasnije kamenom u predio vrata, tj. grkljana.
Trenirka puna krvi
Počela je hroptati, sliniti i krvariti iz usta. Kako sam obilno krvario iz bedra i glave, nisam je mogao više držati i nasreću kad je ustala, pobjegla je u smjeru gdje sam uočio mlade. Moj pas je od straha pobjegao i zapleo se s povodnikom u grmlje. Doteturao sam do njega, izvukao ga i jedva došao do prvog susjeda koji je bio ispred kuće. Pomogao mi je da dođem kući jer zbog krvarenja i udarca u bedro nisam se mogao osloniti na povrijeđenu nogu, a zbog krvarenja iz glave, jer krv mi je ulazila u oči, nisam ni dobro vidio.
Kad me je susjed doveo kući, mama mi je obradila rane, izvadila veprove čekinje i zaustavila krvarenja. Nakon toga nazvala je policiju kako bi ih obavijestila o napadu. Naime, tim putem prolaze školarci, šetači i planinari. Trebalo ih je upozoriti kako se ne bi dogodilo zlo, ispričao nam je Borut potencirajući još jednom da se javio kako bi spriječio da se nekom drugom ne dogodi isto što i njemu, jer nisu svi iste fizičke snage i da je netko drugi bio na njegovom mjestu, vjerojatno ne bi preživio.
– Molio bih da se taj događaj objavi jer to nije šala. Da je bila neka slabija osoba, ne bi imala snage obraniti se i vjerojatno bi podlegla ozljedama. Ja sam imao sreću jer sam se dugo bavio sportom i srećom da me nije odmah prvim napadom ubola kljovima ili papcima. Cijela mi je trenirka bila puna krvi, morali smo je ožmikati. Pola litre krvi je iz nje izašlo, kazao je Borut.
Kao udar vlaka
Hofbauer upozorava da je divljih svinja na području cijele Liburnije sve više i potencijalni susreti s njima su jako opasni.
– Da me treći put napala, ne bih se više mogao obraniti, ali je nasreću otišla prema mladuncima… Veprice su opasne, kao lavice kada brane svoje mlade. Sve je ovo za mene bio strašan šok, a prošao sam samo uz ozljede, ponavljam – zahvaljujući tome što sam se bavio sportom. Jedanaest godina sam se bavio boksom, dugogodišnji sam tenisač, imam snage i zato sam se nekako izvukao iz ove borbe na život ili smrt s vepricom teškom između 80 i 100 kila. Učinilo mi se zbog snage kojom se zaletjela u mene da ima i 200 kilograma! Imao sam dojam da me udario vlak. Izbacila me na rub ceste, a zbog njezinih oštrih dlaka koje su poput igala, tri puta sam prokrvario, a na glavi nakon svega imam veliku čvorugu, dodao je Borut Hofbauer.
Kaže kako je prije pet dana u Dobreću vidio vepra i učinio fatalnu pogrešku – ponovo otišao na isto mjesto. Napominje i kako se u Dobreću nalazi sportsko-rekreacijski centar koji vikendom vrvi djecom, a svojim bi primjerom želio apelirati na sve koji u ovoj situaciji mogu pomoći, da to i učine, tako da se slični incidenti u budućnosti izbjeći.
izvor: novilist.hr
