Semberija je najveći proizvođač hrane u Republici Srpskoj, ali to se može dovesti u pitanje zbog viskoih troškova, ali i čestih suša. Meteorolozi njavljuju da je pred nama vrelo ljeto, tako da poljoprivrednici u semberskim selima duž Drine apeluju na vlasti Republike Srpske da im što prije pusti u rad sistem za navodnjavanje, koji je završen ali nažalost još nije u funkciji.
U Semberiji bilo je nešto kiše, ali ratari kažu da je to nedovoljno. Posebno ih brine najavljeni vreli tropski talas, sa temperaturama većim od 35 stepeni. To će usporiti vegetaciju usijeva. Treba vode, inače smo džaba ulagali, kaže poljoprivrednik Nikola Aleksić iz Golog Brda.
On navodi da su na njivama u njegovom selu provedene cijevi sistema za navodnjavanje. Napravljena je i crpna stanica. Sve je to plaćeno iz budžeta Srpske, ali nikome nije jasno zašto taj sistem, resorno ministarstvo nije pustilo u rad.
– Ispitane su linije i sistem je pod vodom, samo još voda nije puštena. Ta voda ako bi bilo u mogućnosti da se pusti, ona bi itekako poboljšala prinose i kvalitet svih ovih zasijanih usjeva, kaže Aleksić.
Ratari pitaju da li to vlast, umjesto da reaguje sad, kad je ključni momenat za proizvodnju hrane, čeka izbore, da bi puštanjem sistema u rad dobili neki politički poen.
– Možda bi više poena dobili svi ti koji bi u ovom momentu pustili vodu, i olakšali muke i sebi i nama. Svaki dan, svaki sat zalijevanja je bitan, mislim da bi cijelo društvo od toga imalo koristi, navodi Aleksić.
Ministar poljoprivrede Srpske Boris Pašalić odgovara:
– Zavisno od vremenskih uslova ukoliko bude potrebe mi ćemo taj sistem pustiti, on je spreman za rad. Još nemamo zahtjeva poljoprivrednika, ali on će vjerovatno i ove godine biti besplatan, jer taj sistem treba samo da mi održavamo te pumpe i platimo struju.
Pitanje je šta se čeka. Da li će suša preteći vlast? Proizvodnja hrane je ključna, ali provesti cijevi s vodom, a ne pomoći ratarima da nabave i tifone za zalijevanje je besmislen posao, kaže Dragan Spasojević, poljoprivrednik iz Patkovače.
– Sistem kojim bi mogli da zalivamo tifon i tome slično je jako puno para. I praktično svaki poljoprivrednik bi trebao da taj tifon uzme, a njegova se cijena kreće do 50.000 maraka. A vrijeme kako je u neke kredite da ulazimo ne možemo niti smijemo, niti se isplati. Bez dodatne pomoći ni govora, bez obzira što je voda obećana da će biti besplatna, navodi Spasojević.
Nikola Aleksić navodi da je sadašnji klasičan sistem zalijevanja sa pumpama uz potrošnju velikih količina nafte, u ovo vrijeme takođe neisplativ, iako većina ratara ima cijevi i osnovne sisteme za zalivanje.
– Strašno je to velika stavka ove godine s obzirom da je nafta 3,20 KM, zalijevanje jednog hektara mene košta 70 litara nafte puta tri marke, mene košta oko 220 KM jedno zalijevanje jednog hektara pa onda vidite, a ako treba da zalijem deset hektara vidite koliko bi koštalo samo jedno zalijevanje, kaže Aleksić.
Spasojević kaže da kukuruz i ne trpi toliko da se odozgo pusti navodnjavanje.
– Jako je skupo da se pusti kap po kap, jer na hektar oko 1000 maraka košta, da bi se postavila crijeva za vodu. Ja te parem nemam, kaže on.
Proizvodnja hrane postaje ključno pitanje, ne samo kod nas već i u cijelom svijetu. Dramatičan skok cijena i nestašica hrane nakon sukoba u Ukrajini pokazuju koliko je poljoprivreda presudna za opstanak, naročito malih zemalja kao što je naša, koje treba da se oslanjaju na vlastite resurse. Republika Srpska ima veliki poljoprivredni potencijal, ali se nažalost on ne koristi u punom kapacitetu.
