Svjedokinja Državnog tužilaštva je na suđenju za zločine počinjene na području Zvornika ispričala da su mještani Jusića odvedeni u školu u Malešićima 27. maja 1992. godine, kada je posljednji put vidjela supruga, dok je čula da joj je svekra ubio optuženi Vlado Ristanović.
Mevla Smajlović ispričala je u Državnom sudu da je s mužem i dva sina živjela u Jusićima. Navela je da su joj svekar i svekrva te djeverovi s porodicama živjeli u svojim kućama blizu njih.
Na dan napada na selo – 27. maja 1992. godine – svjedokinja je ujutro, dok je obavljala poslove u štali, kako je ispričala, vidjela tenkove na Androvićima, te je otišla kući, nakon čega je uslijedilo granatiranje.
Zajedno s porodicom otišla je u podrum kuće, gdje su došle i druge žene s djecom. Nakon pola sata, na vrata im je došao, rekla je svjedokinja, Husein Islamović i kazao da svi izađu, da im neće ništa biti.
“Jedan vojnik s biljegom na licu nas je postrojio. Muškarce su, među njima i mog muža, s rukama iznad glave odveli niz selo, a nama su rekli da idemo na autobusku stanicu”, ispričala je svjedokinja te dodala kako je, dok su odlazili, vidjela da gore kuće u Jusićima.
Na putu do stanice, svjedokinja je, kako je rekla, vidjela muškarce da stoje ispod Sejfine kuće, te je tada zadnji put vidjela muža i djeverove.
“Moj svekar je ostao s Hajrudinom i Dževadom Islamovićem da se krije u selu”, kazala je ona te dodala kako je na putu kroz šumu pozlilo Mustafi Islamoviću, te je tražio vode od snahe Hanife.
“Prišao mu je Vlado Ristanović i stavio kanister u usta, a Hanifa je rekla: ‘Šta radiš, Vlado, hoćeš li da ga ugušiš?’”, prisjetila se svjedokinja.
Pod pratnjom vojske, kako je svjedokinja navela, odvedeni su u školu u Malešiće, gdje je ispred škole vidjela optuženog Peru Radića, kojeg je poznavala odranije.
U školi ostaju oko pola sata i potom ih, prema kazivanju svjedokinje, autobusima odvoze u Memiće.
Ona je izjavila kako joj je Hajrudin Islamović, koji je uspio pobjeći iz sela, deset dana nakon napada ispričao da je njenog svekra ubio Vlado Ristanović.
“Hajro mi je rekao da je svekar izašao iz podruma da pusti stoku, da ga je Vlado vidio i krenuo za njim, a potom da su čuli pucnjavu i vidjeli tijelo mog svekra”, kazala je svjedokinja.
Posmrtne ostatke svekra našla je 1996., kada se vratila u Jusiće, na mjestu gdje su joj rekli da je i ubijen, dok je tijela muža i djeverova pronašla godinu kasnije u masovnoj grobnici “Ramin grob”.
Za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Peru Radića zvanog Jarac, Božu Vidovića, Petka Tomića zvanog Gavran, Branka Studena i Vladu Ristanovića zvanog Tošanov.
Odbrana Pere Radića predočila je svjedokinji iskaz koji je 2016. godine dala istražiteljima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), ali je ona kazala da se ne sjeća zašto tada nije spominjala optuženog Radića.
Na pitanja Odbrane Ristanovića svjedokinja je navela kako njega nije poznavala odranije, već da je čula od mještana da ga tako oslovljavaju.
Suđenje se nastavlja 6. juna.
