Dodatan problem za pčelare predstavlja i tržište hrane jer se u velikim trgovačkim lancima može naći patvoreni med.
Rano proljeće koje nam je stiglo ove godine ne zadaje brige samo voćarima, koji strepe da bi nagli pad temperature ili mrazevi u martu mogli dovesti do toga da voćnjaci stradaju i da ostanu bez prinosa, već i pčelarima koji se ni malo ne raduju ovakvim temperaturnim promjenama.
Oni upozoravaju da to što je toplo vrijeme nastupilo već u februaru može biti vrlo opasno razdoblje za pčelinja društva. Zbog porasta temperature, mnoga drveća već su prolistala, a cvijeće procvjetalo pa se u košnicama stvara lažni utisak da je stiglo proljeće.
Za pčele je proljeće već stiglo
Pčele iz tog razloga počinju obavljati svoje životne funkcije kao da su proljetni radovi u pitanju, odnosno matica je intenzivno aktivna, potaknuta obiljem peludi koje ulazi u košnicu.
Ukoliko dođe do naglog zahlađenja i mrazeva, one će se ponovno skupiti oko svog legla pokušavajući ga ugrijati. Kod jačih zajednica, jedan dio legla će u tom slučaju ostati izvan klupka i promrznuti.
Mlada pčelarka Nataša Trninić iz Nove Topole u razgovoru za Agroklub kaže da nagle temperaturne oscilacije mogu dovesti i do toga da se leglo prehladi, čime se stvara opasnost od pojave raznih bolesti.
Prva bh. “pametna košnica” koja prati težinu meda i jača pčelinji fond
“Pretežno dođe do padavina i mrazeva u martu pa nekada se to protegne i do maja. S obzirom na to da su pčele sada već aktivne i stvorile su legla, nagli pad temperature može dovesti do prehlade legla, a samim tim i veće vjerovatnoće od pojave bolesti”, ističe Trninić.
Njene kolege upozoravaju da im nikako ne bi odgovaralo da pčelarska sezona i ove godine podbaci. Podsjećaju da su zbog loših vremenskih uslova, proizvođači širom BiH u 2019. bili suočeni sa brojnim problemima.
Prošla godina, puna izazova
Pčelarska godina krenula je dobro sa cvjetanjem, što je pogodovalo za kvalitetno razvijanje društava.
Međutim, prilikom cvjetanja bagrema došli su periodi kiše i hladnoće, koji su trajali sve do juna pa pčele nisu mogle u potpunosti da iskoriste ni prvu ni drugu pašu, i košnice su ostale prazne. Izostanak prvog i drugog medobranja suočio je pčelare sa ogromnim gubicima.
Pored lošeg vremena, koje je uzrokovalo smanjenjem prinosa, mnogi proizvođači su se suočavali i sa bolestima zbog čega su se morali boriti za opstanak pčelinjih društava.
Dodatan problem predstavlja i tržište hrane jer se u velikim trgovačkim lancima može naći patvoreni med.
Sa kojim sve izazovima se suočavaju pčelari?!
O tezgama uz magistralni put govorili su bezbroj puta u svim mogućim institucijama, ali te tezge i dalje stoje nudeći kupcima “pravi med” koji pčele nisu ni vidjele.
Već godinama upozoravaju da je uvozni med mnogo lošije kvalitete i skoro duplo jeftiniji od domaćeg, što je dovoljno da mu mnogi građani daju prednost u odnosu na onaj koji nude domaći proizvođači.
Prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH, godišnje se uvozi preko 270 tona meda dok se izvozi tek između 10 i 20 tona. Prosječna cijena uvezenog meda je oko 8 KM, što za domaće pčelare znači upitnu kvalitetu.
Oprez kod kupovine meda
Naša sagovornica pojašnjava da građani trebaju biti oprezni kod kupovine meda i da je uvijek bolje kupovati kod provjerenih pčelara pa makar platili i malo više, nego kupovati nešto što je sumnjive kvalitete.
Ističe da ima mnogo raznih teorija i brojnih metoda raspoznavanja pravog domaćeg meda od onog patvorenog.
“Takve podatke sa sigurnošću mogu dati ovlašteni ispitivači, a mi se možemo poslužiti nekim provjerenim i brzim metodama na samom mjestu kupovine. Prije bilo kakvog eksperimentisanja i testiranja, prvi osnovni i krajnje jednostavan način provjere jeste da pročitate šta piše na etiketi, na tegli. Proizvođači su dužni da napišu sve aditive i dodate supstance koje su stavili u med. Ukoliko ga kupujete direktno od pčelara, onda najvjerovatnije da je on sirov i neobrađen, dakle domaći i prirodan. Zato je najbolje pronaći pčelara od povjerenja i od njega nabavljati provjerene proizvode”, objašnjava nam Nataša.
Kako prepoznati da ste kupili kvalitet?
Dodaje da postoji nekoliko načina kako prepoznati onaj pravi, a jedan od njih je da protrljajte malo meda između palca i kažiprsta dok se ne raspadne. Nešto meda će se apsorbovati u kožu, ako ga ima jer je čisti med dobar za kožu. Onaj prirodni nije ljepljiv. Ako je ono što utrljate ljepljivo, znači da ima šećera ili umjetnih zaslađivača u njemu.
“Drugi način je da stavite nekoliko kapi meda na papir ili maramicu. Čisti neće probiti papir jako dugo. Još jedan od načina jeste da stavite malo meda kod mrava. Mravi neće dirati prirodni med. Pčele instinktivno grade košnicu na drveću i među stijenama. One stavljaju med kako bi se zaštitile od štetočina, kao što su mravi”, ističe Nataša.
Savjetuje da pravi med možete prepoznati i ako ga promiješajte sa žumancetom. Ako je med čist, kada istučete žumanjak izgledaće kao da je kuvan.
Pored toga, možete napuniti čašu vode i dodati kašiku meda. Čist će se zgrudvati i spustiti na dno, a lažni će se početi otapati.
Nataša savjetuje da namažete med na krišku hljeba. Prirodni će otvrdnuti hljeb za nekoliko minuta dok će lažni navlažiti hljeb, zbog sadržaja vode.
Kristalizacija pokazuje koji je pravi
Pored toga, kako navodi, pravi med će vam dati osjećaj bockanja u ustima neposredno prije gutanja. Lažni to ne može postići.
“Kod kristalizacije meda, imitacija će ostati glatka kao sirup. Kristalizacija zavisi od vrste. Ako uporedimo bagrem i livadu, uvijek se prije kristališe onaj med u kom je sadrzaj glukoze veći od sadržaja fruktoze, a to se dešava zato što je glukozni šećer teži po masi od fruktoze. Čisti bagrem može do dvije godine da se ne kristališe”, pojašnjava ona.
Ona nam nudi još neke mogućnosti kako da provjerite da li ste kupili pravi med. Jedan od načina je da vrh šibice umočite u med i pokušate zapaliti. Prirodni neće ometati šibicu da se zapali dok lažni med ima veći procenat vode pa se šibica neće moći zapaliti.
“Možete i dvije do tri kašike meda stavite na visoku temperaturu. Prirodni će se brzo karamelizovati i neće postati pjenast. Lažni med će se teško karamelizovati i biće prepun mjehurića”, zaključuje Nataša.
(Agroklub)
