Srebrenice se svi sjete jedino 11. jula i to je sve. Tada se sjete nevino ubijenih, ali niko se ne zapita šta je sa onima koji su živi, koji su se vratili na svoje, kako žive, govori Muhamed Sinanović
Stanovnici najudaljenijih mjesnih zajednica u Srebrenici Luke i Kruševog Dola, povratnici Bošnjaci, mjesecima apeluju, mole za pomoć u prikupljanju novca kako bi mogli do kraja asfaltirati put koji ih vodi ka Sarajevu i drugi, prema Srebrenici. Godinama, kažu, traje njihova borba za svaki komad asfalta.
Reklamni sadržaj
Kraj reklamnog sadržaja
– Srebrenice se svi sjete jedino 11. jula i to je sve. Tada se sjete nevino ubijenih, ali niko se ne zapita šta je sa onima koju su živi, koji su se vratili na svoje, kako žive. Sjetite se i nas živih! Godinama sakupljamo novac za asfaltiranje puta prema našim mjesnim zajednicama. Do sada smo sakupili pola miliona KM i sigurno nam još toliko treba da se asfaltira put koji nas vodi prema Sarajevu. To je novac nas mještana i dijaspore – priča nam Muhamed Sinanović, predsjednik Mjesne zajednice Luka kod Srebrenice.
Dobili odbijenicu od Novog Grada
Kaže, tražili su pomoć od svih općina u Federaciji.
– Dobili smo odbijenicu od sarajevske Općine Novi Grad. Kažu da nisu u mogućnosti pomoći. Još nam nisu odgovorili iz drugih općina – govori Sinanović.
Pitali smo od čega žive u ovim planinskim selima.
– Ja se bavim stočarstvom, poljoprivredom. Imam nešto ovaca i krava. Uzgajam hranu za svoju porodicu i stoku. U Luci imaju 22 porodice, a u Kruševom Dolu 14 porodica. Ukupno nas je 76 stanovnika – kazuje Sinanović.
Prva najbliža osnovna škola udaljena je 50 kilometara od Luke i jedno vrijeme Muhamedov sin Hakija bio je jedini osnovac i to odličan učenik. Uprkos teškoćama Muhamed nikada nije ni pomislio da svoje dijete liši školovanja.
Hodžu finansiramo od svojih para i donacija dijaspore
– Svaki dan smo se vozili 100 kilometara. Sada je Hakija prvi srednje. Ide u Mašinsku školu u Bratuncu, a živi u internatu u Potočarima. Ima još jedan srednjoškolac ovdje, ali on ide jednom sedmično u školu. Imam sada i curicu koja je osnovac. Sada i nju vozim u školu i nazad. Tako je kako je – priča Sinanović.
Upitali smo gdje se liječe.
– U Srebrenici. Ali da biste došli do ljekara, potrebno je da imate vozilo i novca za benzina. Ali ko nas pita. Nas su svi zaboravili – priča Muhamed.
U selu je obnovljena i džamija Jusuf, a. s., ali da bi imali hodžu, mještani moraju između sebe skupiti novac za njegov boravak.
– Mi hodžu finansiramo svojim parama, plaćamo da imamo hodžu tu, preko cijele godine uz pomoć dijaspore. Hodža ima smještaj, živi u mesdžidu – ispričao nam je Sinanović.
