Amel Pašić, poznatiji po svom nadimku “Poća”, ostavio je neizbrisiv trag u svijetu kajak-kanua i sportske zajednice na području Zvornika. Rođen 1987. godine, Amel je svojom strašću i upornošću inspirisao mnoge.
Opaka bolest, karcinom, Amelu je dijagnosticirana tokom 2022. godine, a ubrzo potom je urađena amputacija potkoljenice. Oporavak nakon amputacije tekao je željenim tokom, a nakon godinu dana izrađena je i proteza za Amela. Nažalost, u proljeće ove godine stanje se naglo pogoršalo, te je Amel na bolji svijet preselio 14. juna 2024.godine, prvog dana Kurban Bajrama.
Rani počeci
Amel je prvi put veslao za Kajak-kanu klub Drina iz Zvornika još 2005. godine, kada je imao samo 18 godina. Od tog trenutka, njegova strast prema veslanju nije prestala. Veslao je u raznim disciplinama, uključujući K2 i K4, a rijetko i K1. Njegovi rezultati bili su vidljivi, a redovno prisustvovanje treninzima svjedočilo je o njegovoj posvećenosti.
Borba i doprinos
Nažalost, Amelova sportska karijera prekinuta je 2022. godine kada mu je dijagnosticirana opaka bolest zbog koje mu je ubrzo amputiran dio noge sve do koljena. Iako je izgubio bitku s karcinomom, njegova borba i hrabrost ostaju inspiracija za sve nas. Amel je uvijek bio na nivou zadataka, doprinoseći ekipnom plasmanu kluba i pokazujući važnost timskog duha u ovom prvenstveno individualnom sportu.
Tokom početka karijere u takmičenjima kajak-kanua na mirnim vodama, opština Zvornik priznala je Pašićev sportski talenat i dodijelila mu priznanje za postignute rezultate u mlađim kategorijama.
Sjećanje na Amela
Danas, dok se pripremamo za državno prvenstvo u kajak-kanuu na mirnim vodama u Zvorniku na Diviču, sjećamo se Amela Pašića. Njegova strast prema sportu, njegova hrabrost i doprinos klubu ostaju živi u našim srcima. Neka mu je vječna slava.
“Njegova priča ostaje inspiracija za sve nas, kako u sportskim arenama, tako i u životu.”
Treneru Kajak-kanu kluba Drina Zvornik, Mustafi Tuhčiću, posebno su ostale urezane riječi Amela Pašića nakon početka liječenja. Poslije amputacije i završetka prvih hemoterapija, Amel se osjećao mnogo bolje, ugradio je protezu i počeo hodati po Diviču i obali. Nakon jednog treninga sa mladim članovima Kluba, koji je mene kao trenera vidno iscrpio, došao je Amel do mene i hrabrio me riječima:
“Ne brini, Mujo, imam još jedan ciklus ovih hemoterapija da primam, čim završi, onda se uključujem u tvoj stručni štab da ove klince naučimo kako se vesla i pobjeđuje i koliko je to dobar osjećaj.”
Nažalost, tokom proljeća zdravstveno stanje mu se pogoršalo i ostaje nam da vječno pamtimo njegov lik i djelo, ali i želju za učešćem u sportskim takmičenjima i pobjedama. Amel Pašić nas je podsjetio da je sportski duh jači od svih prepreka. Njegova priča ostaje inspiracija za sve nas, kako u sportskim arenama, tako i u životu. Neka njegova hrabrost i posvećenost budu vječno upisani u povijest Zvornika i kajak-kanua.
(Zvornicki.ba)
