Piše: Nejra Baltes
Abid Hadžić i njegova porodica žive u živopisnom selu Maline na obroncima planine Vlašić, u srednjoj Bosni i Hercegovini. Ljudi tamo uglavnom žive od zemlje, baveći se poljoprivredom i uzgojem stoke. Porodica proizvodi hranu za vlastite potrebe kao i većina drugih u Malinama i okolini, koji posjeduju poljoprivredno zemljište. Teško je prodati viškove poljoprivrednih proizvoda, te porodici Hadžić uvijek nedostaje novaca. Za njih život na Malinama postaje težak kada im treba novac za kupovinu predmeta koje ne mogu proizvesti, poput odjeće, školskog pribora i drugih neprehrambenih predmeta.
„Od zemlje se može živjeti, ali morate naporno raditi“, kaže Abid. Život porodice Hadžić postao je još teži 2003.g. kada je otac porodice Abid izgubio nogu u minskom icidentu. Abid i sedam članova njegove porodice prolazili su planinom, skupljajući ljekovito bilje koje su kasnije planirali prodati, kada se nesreća dogodila. Abid tvrdi da to područje nije bilo označeno kao minski sumnjiva površina, jer su se i prije toga kretali ovom stazom. Stoga je bio ogroman šok shvatiti da su aktivirali minu koja je tamo ostala 8 godina nakon rata. Trebala su im tri sata da stignu do najbliže bolnice u gradu Travniku. Abid je bio pri svjesti svo vrijeme, razmišljajući o svojoj porodici, supruzi Zuhreti i njihovom tada trogodišnjem sinu.
„Prve misli su o vašoj porodici. Znate da je život bio težak i do sada, ali šta sada da radimo “, rekao je Abid.
Abid je jedna od 1.758 osoba koje su stradale od mina i eksplozivnih sredstva nakon rata. Mine predstavljaju prijetnju ljudima do trenutka kad bivaju otkrivene, uklonjene i uništene. Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (BHMAC) procjenjuje da u BiH još uvijek mora biti očišćeno oko 80.000 mina i eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata.
Nedavno je porodica Hadžić podržana kroz projekt “Integrisana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH” koji provodi World Vision u partnerstvu sa Organizacijom amputiraca UDAS, a finansira Evropska unija. Cilj projekta je pružiti ekonomsku i socijalnu podršku za 200 žrtava mina i njihovih porodica u BiH i učiniti da sposobnosti i potrebe preživjelih od mina budu vidljivije u njihovoj zajednici. Abid je dobio moto-kultivator i frezu. Ubrzo nakon toga, s idejom da maksimalno iskoristi opremu koju je dobio, Abid je od vlasititih sredstava kupio prikolicu za moto-kultivator.
„Odmah sam započeo s radom i brzo sam spremio drva za zimu. Također sam prevozio sijeno za krave. Da su ovo jedine dvije aktivnosti koje bih radio s prikolicom i moto-kultivatorom koji sam dobio, još uvijek bih imao veliku korist od toga“, kaže Abid. Selo Maline nalazi se u opštini Travnik koja je jedna od jedanaest općina pogođenih minama koje su sufinancirale projekat.
„Zahvaljujući projektu, sada su vidljive potrebe preživjelih od mina u našoj općini. Ovaj se projekt bavio nekim od njihovih problema – dobili su ekonomsku podršku i upoznati su sa mogućnosti da dodatno podrže druge preživjele u oporavku i integraciji kroz uzajamnu interakciju. Osoblje u Centru za mentalno zdravlje je obučeno i ima kapacitete da odgovori na potrebe preživjelih od mina“, kaže Amira Đelilbašić, pomoćnica načelnika općine Travnik za razvoj, privredu i neekonomski sektor.
Sva tri člana porodice Hadžić su vrijedni. Drže stoku; oni uzgajaju krave, ovce i piliće zbog mesa, mliječnih proizvoda i jaja, i obrađuju svoju zemlju. Sama poljoprivredna proizvodnja ne donosi prijeko potreban novčani prihod porodici Hadžić, te su Abid i njegova supruga Zuhreta spremni prihvatiti bilo koji posao koji će im donijeti dodatnu zaradu, čak i ako je skromno plaćen. Njih dvoje brinu o seoskoj džamiji i vode računa da bude uredna i čista.
Abid je civilna žrtva rata sa invaliditetom od 60%. Nadležno entitesko ministarstvo mu mjesečno obezbjeđuje skromnu invalidninu od 205 KM (102,5 EUR), što je polovina minimalne plaće u državi. Ali on ne odustaje, niti se oslanja samo na invalidninu; i dalje se bori za bolji život sebe i svoje porodice. „Morate se pomiriti s tim, kad u kući imate dijete i ženu, morate ih obezbijediti“, kaže Abid.
(Preuzeto od World vision)
