Nusret Omerika je Kur’an zavolio još kao dječak, zahvaljujući, prije svega, svom dedi. Danas ih u svojoj kolekciji ima više od 200, a rado ih pokazuje na izložbama širom Bosne i Hercegovine.
– U mojoj kući se uvijek obavljao namaz, odatle je počela ta ljubav. Ljubav prema knjizi je također iz djetinjstva. Ne bih da se hvalim, ali ja imam možda jednu od najvećih privatnih biblioteka u Hercegovini, koja broji 3.500 knjiga, 500 časopisa raznih izdanja i vrsta, a među tim mojim knjigama ima preko 200 Kur’ana – priča Omerika za Faktor.
Kaže da su neki pisani ručno i da su mu ti posebno dragi.
– Imam Kur’ane različite štampe i dizajna, počevši od onih iz BiH kada se pojavila štampa, prije 150 godina, kada su počeli da se rade. A imam sedam ručno pisanih Kur’ana. Dva su optočena zlatom. Kupovao sam ih na raznim mjestima kada sam putovao po svijetu, počevši od Islamabada, Karačija, Nju Delhija, Libana, Jordana, Istanbula, Konye, Ankare, Teherana – kaže Omerika.Ručno pisani Kur’ani koje posjeduje stari su, kaže, između 250 i 300 godina.
– Posebno mi je drago da imam jedan Kur’an koji je bio nekada u vlasništvu familije Ljubovića iz Nevesinja. Taj Kur’an mi je prodala jedna pravoslavna porodica koja je željela da ostane anonimna. Ne znam kako su došli do Kur’ana, ali čim sam čuo da ga žele prodati ja sam ih kontaktirao i kupio ga. Drago mi je da se taj primjerak nalazi kod mene. On je u jarećoj koži, poprilično je očuvan, papir i tinta su dobro očuvani. I ako se gleda debljina, to je definitivno najdeblji među svim ostalim koje imam – kaže sagovornik.
Drugi, također jedan od posebnijih je, kaže, onaj sa pozlatom.
– Ima krasne dekoracije i nekada je bio u vlasništvu familije Atagić iz Livna. Išao je putem preko Zvornika, Bijeljine, Doboja, Zavidovića, Zenice i ja sam ga tu kupio. Drago mi je da sam ga kupio. Dugo je stajao na internetu, zbog visoke cijene. A ja sam našao neki kompromis sa tim čovjekom i kupio ga – kazao je Omerika.
Svaki od tih Kur’ana, ističe, ima posebnu priču.
– Imam jedan koji je raritet, štampan je u Teheranu u svega 1.000 primjeraka. Svaki od njegovih listova miriše na posebnu đul ružu. Nit je papir niti je najlon. Kada otvorite taj Kur’an zamiriše cijela soba, učionica. Svaki je list natopljen ružom i ima izuzetno jak miris – pojašnjava.
Prošle zime je,navodi, kupio jedan Kur’an u Travniku, također sa pozlatom.
– Neki čovjek ga je postavio na internet, kada sam ga kontaktirao, kazao mi je da ne prodaje on taj Kur’an već njegov rođak. Nudio sam čovjeku da dođe u Mostar, da ću ja platiti prijevoz, ručak, da sam ozbiljan kupac. Čovjek je rekao da je čoban i da je na selu, da ne može nigdje hodati, da će Kur’ane koje posjeduje i časopise, prodati prvom ko mu da novac. Kazao je da je to sve našao na tavanu i da je ostalo iza njegove nene, te da ga to ne interesuje. Ja sam preko svog prijatelja došao do tih Kur’ana. Brzo sam reagovao, prijatelj je našao čovjeka, platio mu i kada je bilo ljepše vrijeme, donio mi ih je u Hercegovinu – navodi.
Omerika već duže vrijeme na izložbama širom BiH predstavlja svoje Kur’ane, i to njih 114, koliko ima sura u ovoj Svetoj knjizi.
– Kada sam organizovao prvu izložbu, u Mostaru, svi su bili iznenađeni, nisam o tome pričao i malo je ko znao da se time bavim, da ih sakupljam. Svima je bilo zanimljivo da vide toliki broj Kur’ana na jednom mjestu. A drago mi je da to ljudi vide, da ne stoje na jednom mjestu. To je veliko bogatstvo – kazao je.
Nekim Kur’anima, ističe, potrebna je i restauracija, ali ističe da je to poprilično skupo, te da će ipak pričekati neko drugo vrijeme.
Kaže da ne zna šta će sutra biti sa njegovim knjigama i Kur’anima.
– Bog mi je dao ljubav prema knjizi i dao mi je mogućnost da ih kupim a da ne osiromašim. Plaćao sam skupo neke Kur’ane, ali nikada mi nije falilo. Morat ću napisati šta s njima i na koji način ih zaštititi kada mene više ne bude – navodi i dodaje da će dalje prikupljati i knjige i Kur’ane.
– Gdje god naiđem na nešto što se meni učini da je vrijedno, ja donesem kući, bavim se i pisanjem, tako ću i ubuduće – zaključuje Omerika.
(Faktor)
