Piše: Živko VUJIĆ, pčelar iz Banja Luke
To je mjesec cvjetanja bagrema, mjesec prve veće (glavne) paše na ovim prostorima, mjesec rojenja i formiranja novih zajednica, mjesec kada su pčelinja društva najrazvijenija, najzaposlenija i najproduktivnija.
Iz tih razloga, maj je najzanimljiviji mjesec i za pčelare. Tada oni imaju najviše posla. U ovom mjesecu mogu se sagledati rezultati prethodnog (pripremnog) rada, kako pčela, tako i pčelara.
Poznato je da pčele imaju dva osnovna zadatka – produžetak vrste i sakupljanje hrane za zimske dane. Maj je period u kome se za pčele ispunjavaju oba uslova. Ako pčelar dozvoli da mu se društvo množi dijeljenjem (rojenjem), imaće manje meda, a više novih pčelinjih zajednica.
Što su matice starije, to je veća mogućnost pojave prirodnog nagona za rojenje. Koliko god je više moguće, treba sprečavati rojenje. To se, između ostalog, postiže blagovremenim proširivanjem “stambenog” prostora u košnici dodavanjem praznih nastavaka (medišta).
U košnicama ima mnogo pčela radilica pa bi ih trebalo iskoristiti za rad (donošenje nektara), a ne za kućne poslove (gajenje legla). Čim pčele popune preko polovine dodatog medišta, odmah mu treba dodati sljedeće. Ako nema dovoljno prostora u košnici mogu nastati štetne posljedice, kao što su gubitak veće količine nektara (znači i meda), može nastati zagušenje (velika količina vodene pare), te već pomenuta pojava nagona za rojenje i samorojenje.
Ako je neophodno i ako su ispunjeni drugi uslovi, društva treba približiti glavnoj (bagremovoj) paši. Što je glavna paša bliža, letovi izletnica i sakupljačica su kraći, pa se tako postižu veći prinosi meda.
Košnice treba zasjeniti, posebno one koje su suviše izložene Suncu naročito od 11 do 15 časova. Ne treba zanemariti i intezivno sakupljanje cvjetnog praha.
Zatim, potrebno je otvarati leta i omogućiti dobru ventilaciju kako bi višak vode iz nektara brže ispario. Ukoliko nastupi zahlađenje ili kišni period, proširenje prostora u košnicama i proširenje ventilacije treba uskladiti sa vremenskim promjenama. Sačuvati pčelinja društva od uznemiravanja i ne otvarati košnice iz radoznalosti. Svako uznemiravanje pčelinjih društava remeti njihov normalan rad.
Početkom mjeseca, ako to ranije nije urađeno, potrebno je izvršiti temeljite pripreme za cijeđenje meda i ubiranje prvih rezultata marljivog rada. Zatim, pripremite prazne košnice za smještaj rojeva i sakupljati rojeve. Oni pčelari koji namjeravaju seliti pčele, trebalo bi da početkom maja izvrše sve potrebne prirpeme za seobu.
Trebalo bi, takođe, biti spreman i za varijantu da bagremova paša podbaci. U tom slučaju poželjno je izvršiti pripreme za prvu narednu pašu, pa (ako je to potrebno), i prihranjivati pčele, te sprovesti i druge mjere (održavanje kondicije) kako bi one zadržale radno raspoloženje.
U krajnjem slučaju, oni pčelari koji žele povećati broj društava na svom pčelinjaku, mogu pristupiti i vještačkom izrojavanju, posebno jakih zajednica.
Mjesec maj je prepoznatljiv i po ubacivanju matične rešetke između nastavaka, mišljenja pčelara po pitanju korištenja rešetke su podijeljena.
Kada se radi o pčelarenju na med u uslovima tihih livadskih i drugih paša, gde se dnevni unos kreće oko 1 kg., tada je upotreba matične rešetke veoma značajna. Ukoliko matica u tim uslovima nije ograničena na manji prostor, leglo će se u košnici neograničeno širiti tako da za pčelara praktično meda neče ni ostati.
Jasno je da bi ovakav unos nektara stimulativno delovao na razvoj legla a samim tim i na nepotrebno umnožavanje pčelinje zajednice osim ako nije u planu neka kasnija paša jačeg intenziteta kojom bi bili kompenzovani prinosi koji bi se ostvarili na toj tihoj paši.
Osnovna funkcija matične rešetke je da ograniči plodišni prostor za razvoj legla, odnosno da onemogući matici polaganje jaja u medišnim okvirima. Time se čuva čistoća i prirodna boja meda i neugrožava kasnije čuvanje saća od napada voskovog moljca . Poznato je da voskov moljac uglavnom ne napada devičansko saće, već samo saće u kojem je već bilo leglo.
preuzeto sa
poljoprivredaiselo.com
