Bosanac sa švedskim pasošem Mirza Kurtagić (35) sudio je šest utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Danskoj i Njemačkoj, koje je uvjerljivim trijumfom Danske nad Norveškom završeno u nedjelju.
Visoki nivo
U ekskluzivnom razgovoru za „Dnevni avaz“ Kurtagić se osvrnuo na impresije iz Danske i Njemačke, životni put od rodne Vlasenice do Geteborga, ali i bh. rukomet.
Koliko godina ste već rukometni sudija? Kako je sve počelo?
– Moj kolega Matijas (Mattias) i ja sudimo zajedno već 18 godina. Prije toga smo igrali u istom timu i poznajemo se veoma dobro. Kao mlad i perspektivan sudijski par, prolazili smo kroz sve nivoe suđenja u Švedskoj i stjecali iskustvo – kazao je Kurtagić.
Prvi put u Danskoj i Njemačkoj sudili ste na Svjetskom prvenstvu za muškarce. Koliko Vam je pomoglo iskustvo sa Svjetskog prvenstva 2017. za žene?
– Puno. Imati mogućnost suditi u kontinuitetu kadetska, juniorska te Svjetsko prvenstvo za žene znači puno. Bitna su ta iskustva na samom terenu, ali i sve te pripreme uoči prvenstava, seminari, instrukcije, fokusiranje na nivo suđenja. Isto tako, to se odnosi i na iskustva na samom prvenstvu, od tehničkih sastanaka, analiza utakmica, do fizičke i mentalne pripreme za suđenje puno utakmica u kratkom periodu. To posljednje Svjetsko prvenstvo za žene bilo je uspješno za nas kao sudije, a završili smo ga suđenjem polufinala između Norveške i Holandije.
Kakvi su Vaši utisci sa Svjetskog prvenstva u Danskoj i Njemačkoj, od organizacije do kvaliteta rukometa?
– Što se tiče organizacije, sve je bilo na visokom nivou, iako se prvenstvo prvi put održava u dvije zemlje. Sve – od transporta, logistike, organizacije utakmica i svih ostalih stvari, zaista je bilo na nivou.
Imali smo priliku suditi u Berlinu, Minhenu i Kelnu. Atmosfera je bila nevjerovatna. Naša posljednja utakmica u Kelnu između Njemačke i Španije igrala se pred 19.250 gledalaca u „Lanxess Areni“, dok je 9,09 miliona gledalaca u Njemačkoj pratilo tu utakmicu putem TV ekrana.
Sportska porodica
Rođeni ste u Vlasenici, možete li nam ukratko opisati Vaš životni put, od izbjeglištva do Svjetskog prvenstva 2019?
– Da, rođen sam 1984. godine u Vlasenici, gdje sam i napravio prve korake s loptom. Otac mi je bio košarkaš, član juniorske reprezentacije Jugoslavije 1977. godine. Kada smo u decembru 1992. godine došli u Švedsku, počeo sam igrati košarku i to je bio moj prvi sport. U gradu u kojem smo živjeli roditelji, brat Zlatko i ja postojao je samo seniorski košarkaški klub i ja sam onda, kao 11-godišnjak, počeo trenirati rukomet s mojim drugovima.
Sa suđenjem sam počeo 2000. godine, da bi kao perspektivni sudija 2007. godine, sa 23 godine, počeo suditi najvišu mušku ligu u Švedskoj. Matijas i ja smo 2011. postali EHF sudije, a 2014. IHF sudije. Četiri puta smo sudili finale u švedskoj ligi – 2013., 2014., 2017. i 2018.), a 2016. smo sudili finale EHF Čelendž kupa.
Vaš amidža Esad Kurtagić je bio trener u rukometnoj reprezentaciji BiH, a supruga rukometašica. Pratite li bh. rukomet i rukometnu reprezentaciju BiH?
– Iskreno, slabo. Kad mi je amidža bio dio stručnog štaba rukometne reprezentacije BiH, pogotovo kao mladić, pratio sam reprezentaciju. Inače, kroz suđenje sam stekao nove prijatelje iz cijelog regiona, a među njima i sudije iz BiH, s kojima imam kontakt i ponekad se sretnemo na rukometnim prvenstvima.
Potječete iz sportske familije. Zašto ste se Vi odlučili za suđenje?
– Slučajnost i okolnosti su doprinijeli da počnem suditi. Igrači koji vole da ”sude” i ”pomažu” sudijama tokom utakmica budu dobre sudije. I kolega, a i ja, bili smo veoma aktivne sudije i dok smo igrali – kroz smijeh je kazao Kurtagić i dodao:
– Moj djed Jusuf Duškunović iz Zvornika je bio fudbalski sudija, a daidža košarkaški. I vjerovatno sam te gene suđenje dobio sa mamine strane.
Uživam u sportu
Pratite li i druge sportove – za koga navijate u fudbalu od ekipa iz BiH?
– Volim sve sportove i baš uživam u sportu. Pratim najviše fudbal, košarku i, naravno, rukomet. U fudbalu mi je Liverpul favorit od djetinjstva, inače Premijer liga je veoma popularna u Švedskoj.
Goražde, Sarajevo…
Dolazite li u BiH na odmor, u posjetu familiji…
– Dolazimo, pokušavamo doći u posjetu rodbini kad nam se god ukaže prilika za to. Supruga mi je iz Goražda, a moji roditelji su svake godine u Sarajevu. Kada smo u BiH, pokušavamo obići svu rodbinu i prijatelje, otići malo na more, te se sresti s prijateljima i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Prije godinu moja supruga Arijana i ja postali smo roditelji jednog malog Oskara (Oscar). Sada planiramo doći s njim i pokazati mu sve ljepote Bosne i Hercegovine – rekao je Kurtagić.
Završio ekonomiju
– Završio sam master iz ekonomije na Univerzitetu u Geteborgu i posljednjih 11 godina radim u DHL-u kao menadžer.
(Avaz)