Piše: Ilijaz Miralemović
Iza nas sedmica puna sporta u Zvorniku, ali na veliku žalost bez elitnog ranga takmičenja u bilo kojem kolektivnom sportu. Grad Zvornik, iako ima sve predispozicije da ima klubove u najvišem rangu takmičenja, trenutno nema nijednog. U prvoj ligi RSa, koja je druga liga BiH, takmiče se fudbalski klub “Drina”, rukometni klub Drina i odbojkšaki klub Drina.
Košarkaši najavljuju svijetlije dane i sve govori da bi u Zvorniku za dvije godine mogli pratiti A1 ligu BiH, ali prije toga mora se proći doigravanje za ulazak u prvu ligu RSa, a onda sve prepreke naredne godine u tom takmičenju ukoliko se ove godine plasriamo.
Posjedovanje talenta za fudbal, djece koja se rađaju na ovim prostorima je dokazano. Postoji mnogo bivših, ali i aktivnih reprezentativaca BiH, činjenica je i to da su trenutno u pet najboljih fudbalera prvenstva BiH uvrštena čak trojica rođena u Zvorniku, Said Husejnović i Edin Rustemović iz FK Sarajevo i Miroslav Stevanović iz FK Željezničar. Potencijal postoji, perspektivu imamo, samo je do navijača odnosno građana Zvornika. Za napredovanje u viši rang potrebne su puno veće finansije od postojećih koje imaju naši klubovi.
Finansije dolaze sa navijačima na tribinama. Teško je naći ozbiljnog partnera i sponzora koji će finansirati klub koji na svojim tribinama nema više od 500 gledalaca po utakmici. Nažalost, činjenica je da dobar dio od i ono petstotinjak prisutnih na utakmici provede vrijeme razgovarajući o tome kako su igrali Zvezda i Partizan, Bajern i Čelzi. Nevjerovatno je da prosječnog Zvorničanina više zabrine povreda Fabregasa nego loša igra domaćih ili pad forme jednog od dva beogradska kluba, a i ne zna koju poziciju zauzima Drina ne tabeli.
U ljudskoj prirodi je da prati sport i ima tim koji podržava, bilo to u nama bliskom Beogradu ili dalekom Minhenu i Londonu, ali je isto tako prirodno da se voli i podržava klub iz mjesta u kojem smo se rodili i u kojem živimo. Koliko god mi imali simpatija prema klubovima u drugim zemljama i državama, naše dijete koje ćemo imati ili imamo, teško će stići tamo da uči svoje prve sportske korake. U Drini hoce zasigurno imati priliku da uči i trenira u bilo kojem sportu za koji dijete pokaže interes, pa bilo to i vozanje u kajaku i kanu. Naša dijeca uče iz onog što im govorimo i prenosimo, a prvo ponašanje koje prihvataju je upravo ponašanje njegovih roditelja.
S toga dragi Zvorničani i Podrinjci učite svoju djecu Drina je jedna Drina se voli! Dođite na utakmice svog kluba iz sporta koji najviše preferirate, povedite vlastito dijete i pružite podršku igračima Drine, pa čak i onda kada ne igraju najbolje i kako bi ste voljeli da igraju. Time ćete pokazati budućim generacijama koga trebaju prvo voljeti i da im je najbliži i najpreči njihov komšija sugrađanin.
U fudbalskom klubu trenutno imamo dvojicu entuzijasta koji uz postojeću upravu i sportske radnike kluba daju maksimum. Jelenko Vasić predsjednik kluba i Milan Đokić zaslužuju svako poštovanje od svih za rad i uloženu energiju da klub krene naprijed i probleme riješi sistemski i napravi dobre temelje za budućnost. Uz ovakve sportske radnike i veći broj publike na tribinama, dolazi veća podrška i gradskih vlasti, ali i sponzora koji znaju važnost marketinga.
U rukometnom klubu tu je Vladimir Mijatović koji je lokomotiva ovog kolektiva, rukometaši odavno mogu igrati najelitniji rang u Bosi i Hercegovini. Korak koji treba da se napravi je mali i odnosi se na finansije, a finasije, ponavljam dolaze sa navijačima i publikom na tribinama. U košarci ima više entuzijasta i nekorektno bi bilo izdvojiti nekog od njih, ono što je puno važnije svakako je fuzija i uspostavljanje suradnje među našim košarkaškim sportskim radnicima.
Ženska odbojka je nekada bila u najvišem rangu takmičenja u bivšoj Jugoslaviji od svih klubova i sportova u Zvorniku. Danas je ovaj sport na niskim granama i ima tretman koji ne zaslužuje, ne samo u Zvorniku, RS, BiH ili regionu, nego u cijelom svijetu. Ljudi koji ovaj sport vode na evropskom nivou nisu uspjeli da komercijalizuju dovoljno odbojku i ona uveliko zaostaje i za košarkom i rukometom, a fudbal da ne pominjemo.
Naše odbojkašice su vjerovatno izgubile plasman u razigravanje za viši rang porazima u zadnjim utakmicama prvenstva i time same sebi zatvorile vrata višeg ranga. No postoji mogućnost da naše djevojke uđu u viši rang, upravo zbog nedvoljnog broja klubova koji se takmiče u ovom sportu.
Što se kolektivnih sportova tiče sve ja na građanima Zvornka, kvalitet i talent imamo, postoje ljudi koji su spremni žrtvovati svoje vrijeme, rad, pa i novac za razvoj sporta, ali ne bi imalo smisla ako bi trebalo da oni sami sve finansiraju jer se utakmice ne igraju zbog pojedinaca nego zbog navijača i publike.
zvornicki.ba
