Nakon 25 godina rada sa djecom, učiteljica Dragica Malović iz Bratunca, ima samo riječi hvale za svoj poziv.
Već ima i značajan penzionerski staž, njeni učenici su odavno ostvareni ljudi, ali se ona još sjeća njihovih imena, sklonosti, šta su voljeli, a šta ne.
Dragica Malović u Bratunac je došla iz Mačve šezdesetih godina prošlog vijeka. Obrazovala je nekoliko generacija i provela u školi više od 25 godina. Ne krije da bi se rado vratila u učionicu.
“Ovo je mnogo dobar poziv. Biti s djecom, razumjeti ih, doživljavati njihove radosti i neuspjehe, djeca to osjete. Treba s djecom lijepo, ali ima i situacija kada moraš malo da vikneš, ali rijetko. To su tako neiskvarene duše, samo upijaju ono što je dobro”, kaže učiteljica Dragica.
Penzionerske dane provodi u društvu kćerki, unuka i nekadašnjih koleginica. Najduže prijateljstvo ima sa učiteljicom Marijom Glišić, sa kojom se druži duže od 40 godina.
“Ima stvarno mnogo nostalgije i uglavnom o tome pričamo. Žalimo za tim vremenom, druženjem. Život u Bratuncu je posebno bio lijep, okupljali smo se u tom našem hotelu, provodili dosta lijepog vremena uz pjesmu i druženje“, priča Marija.
Učiteljica Dragica rano je ostala bez supruga. Kaže, za slogu u porodici, najčešće, zasluge pripadaju ženi. Decenijama je mališane učila kako da postanu dobri ljudi, da čovjekoljubljem i plemenitošću ostvare svoje ideale. Ističe da treba biti vrijedan i radišan jer samo tako ima napretka.
“I neka bude mir u državi, ništa nam drugo ne treba“, ističe Dragica Malović.
Prevlačeći prstom preko glava svojih učenika na crno-bijelim fotografijama iz svoga albuma, izgovara njihova imena i priča anegdote. Očigledno, ljubav prema nekadašnjim učenicima nikada ne blijedi.
(Esrebrenica)
