Ustavni sud BiH odlučio je da Zakon o platama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Srpskoj nije u skladu sa Ustavom BiH, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadi za topli obrok.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona podnijela je sutkinja Osnovnog suda u Zvorniku, Selma Zećo.
Ustavni sud BiH naložio je Narodnoj skupštini RS da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke uskladi Zakon o platama i naknadama sudija i javnih tužilaca u RS sa Ustavom BiH i ostalim pomenutim aktima tako što će propisati odredbe o naknadi za topli obrok.
Sutkinja Zećo se pozvala na Zakon o radu RS kojim je propisano da poslodavac radniku isplaćuje troškove jednog toplog obroka za vrijeme jednog radnog dana, kao i u slučaju obavljanja prekovremenog rada dužeg od tri sata dnevno.
Topli obrok se ostvaruje na jedan od tri načina: da se topli obrok uračunava u platu, drugi način je da se topli obrok isplaćuje nezavisno od plate u visini od 0,75 odsto prosječne neto plate u Republici Srpskoj za prethodnu godinu za svaki radni dan i treći način jeste da poslodavac zaposlenicima organizuje ishranu.
– Podnosilac zahtjeva ističe da sudije i tužioci u Republici Srpskoj ne ostvaruju topli obrok niti na jedan od navedenih načina – navodi Ustavni sud u obrazloženju odluke.
Narodna skupština je, nakon sjednice Odbora za ustavna pitanja, dostavila odgovor u kome je navedeno da, ukoliko Ustavni sud ocijeni da je predmetni zahtjev dopustiv, treba da ga odbije kao neosnovan zbog sljedećih razloga: odredbe osporenog zakona nisu u suprotnosti sa odredbama Ustava, Evropske konvencije i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, zatim Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima nema istu pravnu snagu kao Ustav i Evropska konvencija, osporeni zakon ne sadrži nikakve diskriminatorske odredbe ni po kom osnovu, niti podnosilac zahtjeva navodi konkretne odredbe koje nisu u skladu sa ustavnim i konvencijskim pravima.
Dalje je navedeno da podnosilac zahtjeva paušalno tvrdi da je osporeni zakon diskriminatorski u odnosu na druge zakone koji se primjenjuju na teritoriji RS, odnosno BiH, a to nije u nadležnosti Ustavnog suda.
Proizlazi, smatra NSRS, da je osporeni zakon u potpunosti u skladu sa Ustavom i Evropskom konvencijom, jer nijedna odredba nije diskriminatorska.
U pogledu isticanja neravnopravnog položaja sudija i tužilaca u Republici Srpskoj u odnosu na FBiH, navedeno je da nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje te tvrdnje.
Međutim, Ustavni sud BiH pozvao se na svoju raniju praksu i pomenute dokumente, te utvrdio da Zakon o platama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj ipak nije u skladu sa Ustavom BiH.
