Odlazak u kulturne institucije uvijek donese neki novi detalj, proširi vidike i nadogradi znanje. Tako smo u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, koji ove godine obilježava 80 godina postojanja, saznali da je, nama dobro poznata Marian Wenzel, prilikom boravka u BiH zapravo na magarcu obilazila stećke širom države.
Marian Wenzel je historičarka umjetnosti i umjetnica američkog porijekla koja je naučnu karijeru gradila u Velikoj Britaniji. Bosnu i Hercegovinu je zadužila svojim katalogom ukrasnih motiva na stećcima, koji su bili plod njenog dugogodišnjeg istraživanja i terenskog rada na nekropolama u našoj zemlji. Taj katalog je postao nezaobilazan materijal za istraživače srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.
“Crteži, fotografije i dnevnici s terena vrijedan su zapis ne samo o stećcima, nego i o ljudima i ovim prostorima 60-ih godina prošlog stoljeća”, priča nam Elma Hodžić, kustosica Historijskog muzeja.
Inače, u Historijskom muzeju BiH se nalazi stalna postavka posvećena Marian Wenzel, koja je ovoj bh. kulturnoj instituciji ostavila na povjerenje vrijednu zbirku sastavljenu od arhive, spisa i fotografija. Ova postavka je odličan način da uđete u čarobni svijet, po mnogo čemu njene fascinantne ličnosti, a mi vam donosimo zanimljive detalje iz života Wenzel, kao i povezanost koju ima sa BiH.
Marian Wenzel je historičarka umjetnosti i umjetnica američkog porijekla koja je naučnu karijeru gradila u Velikoj Britaniji. Bosnu i Hercegovinu je zadužila svojim katalogom ukrasnih motiva na stećcima, koji su bili plod njenog dugogodišnjeg istraživanja i terenskog rada na nekropolama u našoj zemlji. Taj katalog je postao nezaobilazan materijal za istraživače srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.
“Crteži, fotografije i dnevnici s terena vrijedan su zapis ne samo o stećcima, nego i o ljudima i ovim prostorima 60-ih godina prošlog stoljeća”, priča nam Elma Hodžić, kustosica Historijskog muzeja.
Inače, u Historijskom muzeju BiH se nalazi stalna postavka posvećena Marian Wenzel, koja je ovoj bh. kulturnoj instituciji ostavila na povjerenje vrijednu zbirku sastavljenu od arhive, spisa i fotografija. Ova postavka je odličan način da uđete u čarobni svijet, po mnogo čemu njene fascinantne ličnosti, a mi vam donosimo zanimljive detalje iz života Wenzel, kao i povezanost koju ima sa BiH.
“Kao što je u svom umjetničkom izrazu koristila poznavanje historije i historije umjetnosti, tako je i u naučnom radu koristila slikarski talent, ostavljajući u bilježnicama hiljade crteža stećaka”, stoji u izvorima Historijskog muzeja.
Rezultati njenog istraživanja pobili su u konačnici vezu stećaka s bogumilima.
“Bogumile u srednjovjekovnoj Bosni Marian nije našla, ali se ovim radom trajno vezala za Bosnu i Hercegovinu, zemlju i ljude kojima je ostala vjerna do kraja života”, navodi se u spisima Muzeja.
Wenzel je kasnije istraživala i polje obrade metala te prema njenom mišljenju, prava umjetnička forma bosanske države 14. i 15. stoljeća nisu bili stećci, nego kazani, ornamentalne srebrne i posrebrene zdjele, napravljene od metala te bogatstava bosanskih rudnika, dok su dekoracije na stećcima njihova reducirana forma.
Drugi put u BiH dolazi 1992.
Nakon početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine započela je nova veza Marian Wenzel s Bosnom. Od tada, pa do svoje smrti, 6. januara 2002. godine, većinu svog vremena posvećivala je Bosni i Hercegovini. Njena misija je postala zaštita ugroženog kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
Taj angažman ogleda se kroz brojne aktivnosti i apele upućene međunarodnoj javnosti, a posebno je značajno pismo američkom predsjedniku Billu Clintonu koje je napisala u junu 1993. godine.
“Nedavno sam posjetila Sarajevo i druge dijelove Bosne i Hercegovine, kako bih istražila stanje kulturnog naslijeđa u toj zemlji. Ljudi su mi na licu mjesta rekli da je njihovoj zemlji potrebna pomoć za spomenike, pomoć za obrazovanje i pomoć za kulturne aktivnosti koje hrabro pokušavaju da nastave tokom rata, a često i uspijevaju, unatoč strašnim nedaćama. (…) Do sada, UNESCO je od strane UN-a bio spriječen da djeluje korisno u BiH, ali humanitarna pomoć ne smije biti ograničena na hranu, lijekove i deke, što je samo dobročinstvo. Pomaganje kulturnom životu ovog naroda u opasnosti, je priznanje njihovog dostojanstva, i stvari koje su im važne, koje nadilaze pitanja ličnog fizičkog opstanka”, napisala je Wenzel tada Clintonu.
Također je osnovala fondaciju “Bosnia-Herzegovina Heritage Rescue” (BHHR), u prijevodu “Spašavanje naslijeđa Bosne i Hercegovine”, sa sjedištem u Londonu. Wenzel i BHHR su sarađivali sa kulturnim ličnostima iz BiH, kao što su Azra Begić i Enver Imamović, kako bi privukli svjetsku pažnju na uništavanje kulturne baštine u BiH i na nastojanja bosanskohercegovačkih kulturnih aktera da očuvaju i osiguraju umjetnička djela i rukopise, na primjer Hagadu.
Istaknuta historičarka umjetnosti i likovna kritičarka Azra Begić je o Marian pisala: “Marian Wenzel je bila žena sa tri domovine i svaka može da polaže prava na nju: SAD, gdje se rodila i odrasla i čijeg se državljanstva nikad nije odrekla; Velika Britanija, koja joj je od pedesetih godina prošlog stoljeća pružila životno utočište i Bosna i Hercegovina, koja ju je prihvatila i posvojila. Nisu uzalud njeni davnašnji prijatelji umjetnici Mladen Kolobarić i Milorad Ćorović pobosančili njeno ime preinačivši ga u Mara Stećković”.
