Šta je sindrom iznenadne smrti? Sindrom iznenadne smrti (SDS) je labavo definiran krovni termin za niz srčanih sindroma koji uzrokuju iznenadni srčani zastoj i moguću smrt.
Problemi u srcu
Neki od ovih sindroma su rezultat strukturnih problema u srcu a drugi mogu biti rezultat nepravilnosti u električnim kanalima srca. Sve to može uzrokovati neočekivani i nagli srčani zastoj srca čak i kod ljudi koji su obično zdravi. Neki ljudi umiru zbog toga a većina ljudi ne zna da imaju sindrom sve dok ne dođe do zastoja srca.
Mnogi slučajevi SDS-a također nisu pravilno dijagnosticirani a kada osoba sa SDS-om umre, smrt se može navesti kao prirodni uzrok ili srčani udar. Ali ako mrtvozornik preduzme korake da shvati tačan uzrok, možda će moći otkriti znakove jednog od sindroma SDS-a.
Neke procjene govore da najmanje 4 posto osoba sa SDS-om nema strukturne abnormalnosti, što bi bilo najlakše utvrditi obdukcijom dok nepravilnosti u električnim kanalima srca je teže uočiti.
SDS je češći kod odraslih mladih i srednjih godina a kod ljudi ove dobi neobjašnjiva smrt je poznata kao sindrom iznenadne smrti odraslih (SADS).
Može se javiti i kod dojenčadi a ovi sindromi mogu biti jedno od mnogih stanja koje spadaju u sindrom iznenadne smrti dojenčadi (SIDS).
Budući da se SDS često pogrešno dijagnosticira ili se uopće ne dijagnosticira, nejasno je koliko ljudi ga ima a procjene pokazuju da 5 od 10.000 ljudi ima Brugada sindrom. Drugo SDS stanje, sindrom dugog QT intervala, može se pojaviti kod 1 od 7.000 ljudi. Kratak QT interval je još rjeđi a samo 70 slučajeva je identifikovano u poslednje dvije decenije.
Ponekad je moguće znati jeste li u opasnosti a možda ćete moći liječiti osnovni uzrok mogućeg SDS-a ako se napravi adekvatna kardiološka evaluacija.
Pogledajmo pobliže korake koji se mogu poduzeti za dijagnosticiranje nekih stanja povezanih sa SDS-om i eventualno sprečavanje srčanog zastoja.
Ko je u opasnosti?
Ljudi sa SDS-om obično izgledaju savršeno zdravi prije prvog srčanog događaja ili smrti. SDS često ne uzrokuje vidljive znakove ili simptome, međutim, postoje neki faktori rizika koji povećavaju vjerovatnoću da osoba ima neka od stanja povezanih sa SDS.
Istraživači su otkrili da specifični geni mogu povećati rizik za neke vrste SDS-a. Ako osoba ima SADS, na primjer, više od 20 posto njihovih rođaka u prvom stepenu (braće, sestara, roditelja i djece) vjerovatno će također imati sindrom.
Međutim, nemaju svi sa SDS-om jedan od ovih gena, samo 15 do 30 posto potvrđenih slučajeva Brugada sindroma ima gen koji je povezan s tim određenim stanjem.
Ostali faktori rizika uključuju:
Pol- muškarci češće imaju SDS nego žene, rasa- pojedinci iz Japana i jugoistočne Azije imaju veći rizik od Brugada sindroma.
Pored ovih faktora rizika, određena medicinska stanja mogu povećati rizik od SDS-a, kao što su:
Bipolarni poremećaj- litijum se ponekad koristi za lečenje bipolarnog poremećaja, ovaj lijek može izazvati Brugada sindrom.
Srčana bolest- bolest koronarnih arterija je najčešća osnovna bolest povezana sa SDS. Otprilike 1 od svake 2 smrti uzrokovane koronarnom bolešću su iznenadne a prvi znak bolesti je srčani zastoj.
Epilepsija- svake godine, iznenadna neočekivana smrt od epilepsije (SUDEP) javlja se kod otprilike 1 od svakih 1.000 ljudi kojima je dijagnosticirana epilepsija, većina smrti se dogodi odmah nakon napada.
Aritmije- aritmija je nepravilan rad srca ili ritam, srce može kucati presporo ili prebrzo a takođe može imati I nepravilan rad, to može dovesti do simptoma kao što su nesvjestica ili vrtoglavica a moguća je i iznenadna srčana smrt.
Hipertrofična kardiomiopatija – ovo stanje uzrokuje zadebljanje zidova srca, a takođe može ometati električni sistem u srcu, i jedno i drugo može dovesti do nepravilnog ili ubrzanog rada srca (aritmije).
Važno je napomenuti da uprkos ovim identifikovanim faktorima rizika, oni ne znače da imate SDS. SDS može imati svako u bilo kojoj dobi i u bilo kojem zdravstvenom stanju.
Šta ga uzrokuje?
Nejasno je šta uzrokuje SDS, genske mutacije su povezane sa mnogim sindromima koji spadaju pod SDS kišobran, ali nema svaka osoba sa SDS-om gene. Moguće je da su drugi geni povezani sa SDS-om, ali oni još nisu identificirani a neki SDS uzroci nisu genetski.
Neki lijekovi mogu uzrokovati sindrome koji mogu dovesti do iznenadne smrti, primjer sindroma dugog QT intervala može biti rezultat upotrebe lijekova.
Isto tako, neki ljudi sa SDS-om možda neće pokazati simptome dok ne počnu uzimati ove određene lijekove a tada se može pojaviti lijekom izazvan SDS.
Koji su simptomi?
Nažalost, prvi simptom ili znak SDS-a može biti iznenadna i neočekivana smrt.
Međutim, SDS može uzrokovati sljedeće simptome i tada treba biti oprezan i brzo reagovati: bol u grudima, posebno tokom vježbanja, gubitak svijesti, otežano disanje, vrtoglavica, lupanje srca ili osjećaj treperenja, neobjašnjiva nesvjestica, posebno tokom vježbanja.
Ako vi ili vaši bližnji osjetite bilo koji od ovih simptoma, odmah potražite medicinsku pomoć. Ljekar može provesti testove kako bi utvrdio koji je vjerojatni uzrok ovih neočekivanih simptoma.
Kako se dijagnosticira?
SDS se dijagnosticira samo kada dođe do iznenadnog zastoja srca. Elektrokardiogram (EKG ili EKG) može dijagnosticirati mnoge sindrome koji mogu uzrokovati iznenadnu smrt, a ovaj test bilježi električnu aktivnost vašeg srca.
Posebno obučeni kardiolozi mogu pogledati rezultate EKG-a i identificirati moguće probleme, kao što su sindrom dugog QT intervala, sindrom kratkog QT intervala, aritmija, kardiomiopatija i još mnogo toga.
Ako EKG nije jasan ili kardiolog želi dodatnu potvrdu, može zatražiti i ehokardiogram – ovo je ultrazvučni pregled srca. Pomoću ovog testa, doktor može vidjeti kako vam srce radi I izgleda u realnom vremenu a to im može pomoći da otkriju fizičke abnormalnosti.
Svako ko ima simptome povezane sa SDS-om može uraditi jedan od ovih testova a isto tako, ljudi sa medicinskom ili porodičnom istorijom koja sugerira mogućnost SDS-a trebaju napraviti jedan od ovih testova. Rano prepoznavanje rizika može vam pomoći da spriječite mogući srčani zastoj.
Kako se liječi?
Ako vam srce stane kao rezultat SDS-a, osoblje hitne pomoći će vas možda moći reanimirati mjerama za spašavanje života, to uključuje CPR i defibrilaciju. Nakon reanimacije, kardiolog može izvršiti operaciju I ugradnju implantabilnog kardioverter defibrilatora (ICD) ako je potrebno. Ovaj uređaj prati rad vašeg srca i u slučaju zastoja srca daje električni šok u vaše srce te se nakon toga isto ponovo pokrene.
Trenutno ne postoji lijek za većinu uzroka SDS-a ali ako dobijete dijagnozu jednog od ovih sindroma, možete poduzeti korake kako biste spriječili fatalni incident a ovo može uključivati upotrebu ICD-a.
Da li se to može spriječiti?
Rana dijagnoza je važan korak u prevenciji fatalne epizode, ako imate porodičnu istoriju da vam je neko iznenada umro u porodici, ljekar će možda moći utvrditi da li imate i sindrom koji bi mogao dovesti do neočekivane smrti. Ako to učinite, možete poduzeti korake da spriječite iznenadnu smrt. To može uključivati: izbjegavanje lijekova koji izazivaju simptome, kao što su antidepresivi i lijekovi koji blokiraju natrij, brzo lječenje povišene temperature, vježbanje sa oprezom, praktikovanje dobrih mjera za zdravlje srca, uključujući uravnoteženu ishranu, održavati redovne kontrole kod svog ljekara ili kardiologa.
Jako je važno da možete poduzeti korake da spriječite iznenadnu smrt te dobijete dijagnozu prije fatalnog događaja a postavljane dijagnoze može promijeniti život i izazvati različite emocije.
(Avaz.ba)
