Čovjek iz Bratunca imao 3 žene, svi u istoj kući živjeli sa 18 djece
Bile su kao sestre
Njena priča, koja na prvi pogled može djelovati gotovo nevjerovatno, oslikava jedan životni put ispunjen tradicijom, izazovima i nesvakidašnjim porodičnim vezama.
Fatima, koja danas broji oko 90 godina, iako nikada tačno nije utvrđeno kada je rođena, sjeća se djetinjstva u kući u kojoj je njen otac živio sa tri supruge. Ovaj način života, koji bi danas bio predmet mnogih polemika, za nju je bio sasvim prirodan. Njene godine su bile umanjivane pri upisu u zvanične registre kako bi izbjegla školovanje i ostala na selu kao dio radne snage, što je tada bila uobičajena praksa u mnogim seoskim domaćinstvima.
– Moj otac je imao tri žene, i sve su živjele u istoj kući, podizale djecu zajedno i dijelile svakodnevne poslove. Bile su poput sestara, a ne suparnica. Možda se to sada čini čudnim, ali u to vrijeme i u našem selu, takav život nije bio ništa neobično – priča Fatima s blagim osmijehom i sjetom u glasu.
Njena majka, zajedno sa dvije druge žene – Hurijom i Muškom, dijelile su ne samo istog supruga, već i sve obaveze koje su dolazila sa životom u velikom domaćinstvom. Fatima je najstarija kćerka svoje majke, a računajući svu djecu iz ove velike porodice, pod istim krovom ih je bilo osamnaestoro.
– Bilo nas je deset sestara i osam braće, svi od tri različite majke, ali nikada nismo osjećali tu podelu. Naše veze bile su toliko jake da smo svi jedni druge smatrali pravim sestrama i braćom. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, sudbine su nas razdvojile. Mnogi su otišli svojim putem, neki su tragično nastradali, a naša djeca se nikada nisu ni upoznala kako treba. Danas je rijetko ko u stanju da prepozna svog rođaka -priča Fatima s tugom.
Život u toj zajednici bio je težak, ali uređen. Oslanjali su se na poljoprivredu i stočarstvo, a ukućani su imali jasne uloge i odgovornosti. Fatima se sjeća kako su se svi slagali, a kako su tri žene njenog oca imale bolje odnose nego mnoge jetrve danas.
– Neobično je koliko su se dobro razumjele i podržavale. Danas su žene često u sukobima zbog sitnica, ali one su znale da samo slogom mogu preživjeti. Jedino oko čega su se svađale jeste ko će koji dan da skuva ručak. Svaka je željela da baš nju otac pohvali- kaže ona.
Sjeća se i kako je njen otac doveo treću suprugu, Huriju, koja je bila najmlađa i najsuptilnija među njima.
– Često je prolazio pored njene kuće i divio se njenoj ljepoti. Jednog dana izvadio je novčanicu, prislonio je na njeno čelo i rekao: ‘Ti ćeš biti moja žena’. Tako je započela njihova priča – kaže Fatima.
No, nisu svi dani bili laki. Nakon Drugog svjetskog rata, cijela porodica suočila se s nestašicom hrane. Preživljavali su uglavnom jedući žitarice, a u tim teškim vremenima vidjela se i prava priroda ljudi, prenosi Stil.
– Prva žena, Kada, nije željela da kuva, pa je tu ulogu preuzimala srednja sestra, Hurija – priseća se Fatima.
Iako nosi lijepe uspomene iz svog djetinjstva, Fatima je sigurna da ne bi mogla da živi život kakav su živjele njena majka i druge dvije žene u kući.
– Bilo je to drugačije vrijeme, drugačiji ljudi i drugačije vrijednosti. Danas bi takav način života bio nezamisliv, ali tada smo svi živjeli u skladu s tradicijom i onim što je bilo prihvaćeno u našem okruženju- rekla je ona.
