Poznato je da štetočine, bolesti i virusi stvaraju probleme u uzgoju paradajza, ali tu su i okom nevidljivi organizmi, odnosno nematode. Naime, rodu Meloidogyne pripadaju nematode koje su važne štetočine paradajza i ostalog povrća poput paprike, patlidžana, tikvica, salate, mrkve, luka i dr. Štete prave na otvorenim i u zatvorenim prostorima, a češće ih nalazimo na lakšim pjeskovitim i tresetnim tlima.
Ovo su sitne životinjice crvolikog oblika, a najviše su rasprostranjene u gornjim slojevima tla gdje je obilje organske materije, stoga ih često nazivamo indikatorima ekološkog stanja tla. Treba napomenuti da nisu sve nematode loše, neke povećavaju mineralizaciju tla, poboljšavaju razgradnju i kruženja hraniva u tlu i sl.
Za one koje mogu zaraziti i uzrokovati štetu na biljkama, dovoljna je i kap vode u kojoj se nalaze da dospije u tlo oko biljke. Oštećenja na korijenu biljaka uzrokovana njihovim parazitiranjem, rezultiraju nedovoljnim usvajanjem vode i hraniva, a posljedica su slabo razvijene biljke koje daju loš urod.
Kako nastaju korjenove kvržice?
Nematode parazitiraju korijenje koje se deformiše već prvog dana od infekcije. Kako objašnjava prof.dr.sc. Dinka Grubišić u Glasilu biljne zaštite 5/2016, ćelije oko nematoda, podstaknute sekretima njihovih žlijezda slinovnica se počinju umnožavati i nenormalno povećavati što dovodi do stvaranja korjenovih kvržica.
Zbog promjena u ćelijama provodno tkivo ne funkcioniše pravilno, a otežana translokacija vode i hraniva dovodi do otežanog razvoja njenog nadzemnoga dijela. Što je infekcija jača, jače su hloroze, a biljke sve više zaostaju u razvoju.
Simptomi se uočavaju o oazama
Simptomi na nadzemnom dijelu biljaka najprije se uočavaju lokalizovano u kružnim i ovalnim oazama u zasadu, a vremenom se šire. Najčešće su posljedica uzastopnog uzgoja osjetljivih kultivara na zaraženoj površini ili sadnje zaraženih biljaka.
Znakovi na nadzemnom dijelu biljaka mogu se lako zamijeniti s posljedicama loše drenaže, loše ishranjenosti biljaka ili sa simptomima nekih uzročnika bolesti. Dakle, izgled biljke može ukazivati na neku drugu bolest, ali ona može biti uzrokovana nematodama. Stoga, svakako valja sprovesti i pregled korijenja, a na njemu je lako uočiti kvržice i zadebljanja.
Mjere suzbijanja su kompleksne
Do povećanog nakupljanja nematoda u tlu dolazi ako se na jednoj površini uzgaja isti usjev uzastopno i to više godine. Stoga je važno pridržavati se plodoreda od dvije do tri godine, ali on kao jedina mjera neće biti dovoljno uspješna pa osim njega treba sijati i saditi otporne sorte, koristiti zdrav sadni materijal, sprovoditi agrotehničke mjere, suzbijati korove i sprovoditi fumigaciju i sterilizaciju.
Kao oblik ekološke zaštite, uzgoj nematocidne biljke kadifice, Tagetes patulla L. može smanjiti za čak 80 – 100% populacije vrste Pratylenchus spp.. Prema istraživanjima, utvrđeno je da korijenje ovoga cvijeta sadrži supstance koje rastvorene u vodi toksično djeluju na nematode. Takođe, prirodne aktivne materije koje sadrži, slične su jedinjenjima koje sadrže sredstva protiv nematoda proizvedene u hemijskoj industriji. Osim kadifice, učinkovit je i neven (Calendula officinalis L.) koji takođe djeluje štetno za nematode.
Takođe, a kako je već pisala naša autorica, Ranka Vojnović, povećanje ili smanjenje temperature i vlažnosti zemljišta iznad optimanih vrijednosti utiče na ove parazite. Izmrzavanje zemljišta tokom zime može u potpunosti uništiti njihovu populaciju. Na ovaj način se suzbijaju jaja i larve.Zemljište se može sterilizovati povišenim temperaturama od 50 do 55ºC. Ukoliko se sterilizacija vrši zagrijanom vodenom parom, potrebno ga je prekriti folijom tokom pola sata. Sterilizacija uz pomoć sunca se može sprovesti u najtoplijem dijelu godine. Zemljište ostaje prekriveno folijom tokom 2 do 3 mjeseca.
Biljke i sadni materijal se mogu sterilizovati toplom vodom, temperature 50 do 55ºC tokom 5 minuta. Na nižim temperaturama vode tretman može trajati i do pola sata. Nematode, njihove larve i jaja uginu na temperaturi od 40ºC, ali ne sve vrste.
Mogu se koristiti i bioinsekticidi od gljivica i bakterija koji ih potiskuju i umanjuju intenzitet napada.
Borba protiv ovih parazita je dugotrajna i treba poduzimati sve preventivne mjere koje će umanjiti mogućnost njihove pojave u zasadu. Ne dozvoliti životinjama da hodaju po plasteniku, smanjiti broj posjetilaca plastenika, sprovoditi i druge mjere dezinfekcije obuće, alata, a za sadnju koristiti samo zdrav sadni materijal, napominje Ranka.
