Je li za proizvođače aronija već postala neisplativa?

0

Konzumiranjem aronije mnogi su uspjeli ojačati imunitet, poboljšati svoje zdravlje i osjećati se jače, energičnije i bolje. Upravo je to i jedan od glavnih razloga zbog kojeg se proizvođači odlučuju za uzgoj ovog voća. U prilog tome ide i vrlo jednostavna i finansijski ne previše zahtjevna proizvodnja. Međutim, u trenutku kada finalni proizvod treba prodati, voćari nerjetko ostaju sa viškovima od nekoliko stotina kilograma jer kupaca nema.

Najveći problem je upravo plasman, ukazuje proizvođač aronije Aleksandar Stanimirović iz Beograda u susjednoj Srbiji. Prije pet godina upustio se u ovu proizvodnju prvenstveno zbog dobrobiti voćne vrste, ali i iz hobija. Sada ima 300 sadnica, ali, kako kaže, srećom zbog trenutne situacije to mu nije jedini izvor prihoda.

Plasmana gotovo da i nema. Sirove plodove jedva uspijemo prodati, a kada bismo se odlučili za preradu morali bismo dodatno ulagati. Ove godine dobili smo jednu tonu, a do sada smo prodali 400 kilograma, ostatak je u zamrzivaču. Dobro je što ona i kada je zamrznuta ne gubi svoja svojstva, tako da se nadamo da ćemo uspjeti prodati i to”, navodi Stanimirović.

Idealna cijena dva evra, ali se prodaje i za jedan

U početku je aroniju prodavao za 1,5 evro, međutim, često ju je spuštao i na jedan evro. Idealna cijena, kaže, bila bi u iznosu od 2 EUR/kg.

“Ako je dva EUR previše, bilo bi u redu i 1,8 EUR. Međutim, pod uslovom da postoji neko ko će je otkupiti. Problem sa tržištem je što svako ko hoće konzumirati aroniju, posadi jednu sadnicu u dvorištu što je dovoljno za njegove lične i porodične potrebe. Takođe, sam sirov plod nije ukusan, što dodatno odbija kupce iako je ona vrlo značajna za zdravlje. Bolje bi išla u prerađenom stanju, ali je problem što kod nas ne ide u veću industrijsku preradu. Ja sam prilično uporan, ali ovo je izgleda utopija.”

Ni veliki proizvođači nemaju dobit?

Ni veći proizvođači, kako kažu, nemaju sreće sa prodajom ove voćarske vrste. Mićo Jeremić, 2012. godine je podigao zasade aronije na površini od dva hektara. Trenutno ima 7.000 sadnica. Rod i kvalitet su, kaže, odlični. Ranije je dostizao i 13 tona, a ove godine očekuje između 18 i 20t. Uveo je i sistem kap po kap, u proizvodnju je za osam godina uložio ukupno oko 30.000 evra, ali taj novac, dodaje, nije uspjeo povratiti.

“Odlučio sam se za aroniju zato što je tada izgledalo kao da je to biljka budućnosti. Posebno mi je značilo što nije ni zahtjevna za proizvodnju, dobro uspjeva na našem podneblju, treba joj samo dodati malo vode ako je godina suha, zatim kositi, održavati i davati prihranu u vidu stajskog đubriva. Međutim, prodaja ide na mišiće”, napominje Jeremić.

Iako nije lako, uspjevao je sve prodati, a njegov rod otkupljuje jedna veća kompanija koja dalje prerađuje plodove ovog voća.

“Uspjevam prodati sve, ali je cijena mala i neodgovarajuća. Iako otkupljuju sve od mene, ni njima ne ide najbolje. Teško i oni prolaze dalje i onda i ja teško sa njima. Jedan od mojih sinova je bio zainteresovan za ovu proizvodnju, ali kada je vidio kakva je situacija, odlučio je da ne napušta svoj posao u čemu sam ga i podržao.”

Nezainteresovanost svjetskog tržišta

Da je najveći problem, kada je riječ o aroniji, upravo plasman, saglasan je i stručnjak za jagodasto voće dr Aleksandar Leposavić. Razlog tome je što svjetska proizvodnja, kako on smatra, u posljednjih 50 godina ima jednaku liniju – niti pada niti ostvaruje rast. Tržište ne prepoznaje ovo voće kao proizvod oko kog bi trebalo da se zanima.

Proizvođači, koliko god imali male plantaže, skoro da ne mogu plasirati svoj proizvod.

Osim prodavaca sadnica ili prerađivača, niko drugi nije mogao ostvariti zadovoljavajuće prihode, zaključuje stručnjak.

“Ista, ako ne i gora situacija je i danas zato što se proizvodnja aronije omasovila zbog svih njenih benefita, lakog uzgoja i ne tako malih finansijskih efekata ostvarivih već u prvim godinama proizvodnje. Proizvođači, koliko god da imaju male plantaže, skoro da ne mogu plasirati svoj proizvod”, napominje Leposavić.

VIŠE SA WEBA

loading...

VIŠE SA WEBA

loading...