Priča o muslimanu koji uporno radi na obnovi pravoslavne crkve u mjestu njegovog rođenja

Četvoročlana porodica Keranović iz Bosne i Hercegovine, sa malo materijala i mnogo volje, odlučila je da sazida temelj mira na ruševinama stare pravoslavne crkve u selu Osredak. Mesud Keranović, čovjek koji je pokrenuo ovu dirljivu priču govorio je o njoj.

0
Priča o muslimanu koji uporno radi na obnovi pravoslavne crkve u mjestu njegovog rođenja

Mesud Karanović, građevinac po struci, odvažio se na poduhvat koji možda prevazilazi njegove mogućnosti, ali daće sve od sebe da istraje, završi ga i ostavi neizbrisiv trag.

Naime, prije četiri godine, uz podršku porodice i užeg kruga prijatelja Keranović je odlučio da obnovi davno srušenu pravoslavnu crkvu u selu Osredak kod Cazina (BIH) u kome živi već 40 godina.

Počeo sam sa ovim poslom, jer mi se jednostavno javila potreba i osjetio sam da bi trebalo ovo da uradim. Znate, ja nemam baš laku životnu priču. Mučio sam se, borio u ratu, čak sam i ranjavan. Onda, svi ti prijatelji od kojih me je život razdvojio… Bilo je mnogo tuge.

Svako jutro gledam naše i njihovo groblje, koje odjekuje podjelom na nas i njih. Oni su sad negdje daleko, otišli su zbog rata. Svi smo mi zapravo samo ljudi i to je ono što između ostalog želim da pokažem ovim što radim”, priča Keranović za Nova.rs.
U trenutku kada je krenula obnova, sjeća se Mesud, crkva je bila na korak do rušenja.

Popucali zidovi stare bogomolje skroz su popucali i gotovo su se razdvojili. Sada je međutim, situacija znatno drugačija.

Trenutno radovi stoje, ali to je zbog pandemije i cijele ove situacije sa koronom, mada smo već u samoj završnici. Ostali su nam finalni radovi oko stolarije i fasade”, navodi on.

Pored sinova, najveći oslonac mu je i supruga Fatima, kojoj nije bilo teško da, osim što donosi ručak i vjerno bodri supruga, se “prihvati” i težih fizičkih poslova. Tako je jednom priliku pomagala čak i oko podizanja crijepa.

Crkva nam nije ništa donirala, uglavnom su to samo donacije ljudi koji su odrastali ovdje, a sada žive negdje daleko na primjer u Australiji, Kanadi… Jedino nam je Vlada pomogla jednokratnom donacijom u iznosu od 5.000 maraka, odmah poslije toga dolazila je da pomno prati trošenje tog novca”, naglašava Keranović.

Dodaje da su se svi žitelji sela nekada zajedno tu igrali kao djeca, bez podjela. I žali što ih je rat podijelio. Ali, nada se da je sa tim gotovo, i da će ljudi ubuduće biti ujedinjeni u dobrim i plemenitim djelima, poput obnove ove crkve.