Na suđenju Ratku Đurkoviću, optuženom za zločine počinjene kod Ugljevika, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je ispričao kako je čuo da je njegov brat poginuo na Tursunovom Brdu.
Ibrahim Serdarević koji je svjedočio putem videolinka iz Okružnog suda u Bijeljini je rekao da je 1992. godine živio na Tursunovom Brdu dok nije otišao u izbjeglištvo, a da je tamo ostao njegov brat Esad.
Svjedok nije mogao da se sjeti kada je on tačno otišao sa Tursunovog Brda, kao ni kada je posljednji put vidio brata. Također se nije mogao sjetiti ni od koga je u izbjeglištvu čuo da je njegov brat poginuo.
Odgovarajući na pitanja Odbrane on je potvrdio da je njegov brat poginuo na straži, te da je bio naoružan, ali je negirao da se radilo o vojsci. Tvrdi da je u pitanju bila samo straža.
Serdarević je naveo kako je čuo da su poginuli Enes Salihbegović i Omer Muhamedbegović.
Upitan za tijela brata, kao i Salihbegovića i Muhamedbegovića svjedok je kazao: “Kad su bile razmene dovukli su mi brata, a ne znam šta je bilo sa ovom dvojicom.”
Na kraju svjedočenja svjedok je izjavio da je bio pijan kada ga je “ispitivao taj čovjek” i da ne zna šta je rekao. Također je naveo da mu je 81 godina, da je lošeg zdravstvenog stanja i zamolio da se više ne poziva na Sud.
Predsjedavajuća sudskog vijeća Mira Smajlović je nakon saslušanja svjedoka konstatovala kako ne zna šta se postiglo insistiranjem na njegovom svjedočenju.
“Samo smo umorili čovjeka njegovih godina i ne znam šta se postiglo. Ovo je krajnje neozbiljno od onih koji su insistirali da se čovjek sasluša”, rekla je Smajlović.
Advokat optuženog Milenko Zelenović objasnio je kako je njegovo insistiranje na saslušanju svjedoka bilo zbog toga što je imao uvid u Serdarevićeve ranije izjave, te u slučaju da su one bile čitane “on bi mogao da potvrdi optužnicu”. Sutkinja Smajlović je rekla da se radi o “pobudi i da onda ima smisla”.
Na ovom ročištu Tužilaštvo je uložilo više od 75 materijalnih dokaza, a na neke od njih je Odbrana imala prigovor relevantnosti i zakonitosti.
Đurković je optužen u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992., u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije BiH.
Nakon ulaganja materijalnih dokaza održana je i statusna konferencija na kojoj je Odbrana navela da planira saslušati devet svjedoka, optuženog u svoju korist, vještaka, kao i uložiti materijalnu dokumentaciju. Tužilaštvo se protivilo saslušanju pojedinih svjedoka, a Sudsko vijeće je prihvatilo njihovo saslušanje, kao i vještaka, dok će se naknadno izjasniti o materijalnim dokazima.
Suđenje će se nastaviti 15. februara saslušanjem dva svjedoka Odbrane.
