S Crnog vrha kod Zvornika jutros je krenuo 16. po redu Marš mira, pješački pohod u čast žrtava genocida u Srebrenici.
Ove godine kolona je krenula sa Crnog vrha, dok su se ostali učesnici priključili u kampu postavljenom u Liplju. Zbog epidemije koronavirusa učesnici nisu u mogućnosti krenuti iz Nezuka kao proteklih godina.
Inače, ovogodišnji “Marš mira” će biti održan u tri etape, tako da će danas učesnici prenoćiti u Glodima gdje će biti formiran kamp. Narednog dana kamp će biti formiran u Mravinjcima, a dolazak učesnika Marša mira u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari očekuje se u poslijepodnevnim satima 10. jula. Na čelu Marša mira u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari ući će majke Srebrenice.
– Zbog koronavirusa smo bili primorani da kamp iz Nezuka premjestimo u Liplje. Imamo akreditiranje na Crnom vrhu i u Liplju i ne znamo koliko ćemo tačno imati učesnika. Dogovor je da učesnike puštamo u grupama po 50, uz pridržavanje socijalne distance i nošenje maski. Nikoga nećemo vratiti ko se javi da učestvuje, ali će se morati pridržavati mjera – rekao je Munir Habibović, predsjednik Organizacionog odbora “Marša mira”.
On dodaje da će trasa ostati ista kao i prethodnih godina, uključujući i najtežu dionicu od Kameničkog brda prema Buljimu. Nazif Krdžić iz sela Osmače kod Srebrenice preživio je marš smrti u julu 1995. godine, a nakon brojnih zasjeda uspio se probiti do Nezuka, na slobodnu teritoriju.
– Put je bio težak, sada idemo u miru, pa nije lahko, a možete misliti kako je bilo kada se pucalo i kada nismo imali ni vode ni hrane. Posljednju noć smo prespavali u šumi, naišli smo na grupu od 40-ak ljudi i zajedno smo krenuli u proboj do Nezuka. Imali smo sreću i došli smo na slobodnu teritoriju – kaže Nazif Krdžić, koji jr bio učesnik svakog Marša mira, pa i onog 2005. godine, koji je krenuo upravo sa Crnog vrha.
Ova grupa ljudi danas, dodaje, podsjeća ga na izlazak na slobodnu terotoriju, jer se otprilike radi o istom broju ljudi.
– Često razmišljam o dešavanjima iz jula 1995. godine. Ne prođu tri dana da ne sanjem ono što sam preživio. Mnogi nisu prešli – zaključuje Krdžić.
