Tridesetčetvrta priča

Treniranje sreće - Zvorničke priče
Piše: Hasan Hadžić

Nevjerovatno. San. Pred „Zvorničankom“ u udarnim terminima – pusto! Nestao je sav onaj svijet sa njenog platoa. Inventar. Grozdovi crnpuraste djece i odraslih. Veletrgovaca bez diploma. Po sudbini. Toliko opisivanih pokretnih dvonožnih butika koji te salijeću, sapliću, atakuju…

Kojima moraš da se izvinjavaš ako hoćeš da prođeš a pri tome te ne zanimaju la costa… benetton… i desetine ostalih zvučnih ponuda. Sajam mode. Haos uzvika, prodaja i podvala. Nestao je napadni imidž ovog grada, znak pr epoznatljivosti. Zvornički PONTE ROSO, KAPALI ČARŠIJA.




Ali zato ima kredita na sve strane. Iz svih izloga mame natpisi, preko radija bombarduju pozivima: Na kredit namještaj. Bez učešća i kamate. Obuća, zimska odjeća… Još niko ne nudi gaće na kredit, ali to ne znači da već sutra neće. Jer takvo je vrijeme. Čim se krediti nude znači da roba ne ide. A ne ide jer je preskupa za široke narodne mase.

Izgleda da se zaista ostvaruje ona teza o inflaciji koja će pojesti samu sebe. Jer, možeš se ti slikati sa svojom
preskupom robom kad to niko neće da kupi. Čuva narod pare za malo hljeba i malo soli. Autobusi su posebna priča. Benzin kad „skoči“ on skoči pošteno, pa valjda i autobuska karta. Doskora je prevoz poskupljivao prvog u mjesecu. Sada mu cijena raste i na pola mjeseca. Možemo već zamišljati vrijeme kad će se cijena karte mijenjati svaki dan, pa i autobuse sa dva konduktera. Jedan ti na ulazu naplati važeću tarifu, a drugi, na izlazu, u međuvremenu prispjela poskupljenja.

A Grobnice su bile i ostale najzanimljiviji dio grada. Iako svojim imenom asociraju na mir, u njima se uvijek nešto događa. U dane snijega i leda gore se padalo i padalo. Čim je snijeg počeo da se otapa, uslijedila je energična akcija na postavljanju rukohvata, koji bi sprečavali padove. Sada su rukohvati tu, ali leda nigdje. Temperamentna djeca sa Grobnica iskoristiće to već nekako. Nevolja bi bila da se „držači“ polome dok ne padne novi snijeg, jer ipak je to pravljeno zbog snijega i leda.

Ima tu još jedna dilema. Hvataljke su pripijene uza zid pa će biti teškoća u ukrštanju. Trebalo bi postaviti saobraćajne znake da se zna ko ima prednost, oni koji idu uz brdo, ili niz brdo. U protivnom dolazit će do sudara
i neplaniranih zagrljaja. Mada, ako ćemo pravo, ni to ne škodi. Samo nas bliskost može održati u ovim klizavim
vremenima.

(Zvornicki.ba)