Prošlogodišnji prekid u željezničkom saobraćaju, direktnu štetu je nanio lukavačkoj Koksari, koja se već blizu 365 dana suočava s enormnim finansijskim gubicima.
Apeli i molbe koje je menadžment upućivao vlastima i državnim organima u proteklom periodu nisu dali rezultate te u ovome trenutku bh. privrednog giganta koji zapošljava više od 800 radnika, dani dijele od potpunog sloma.
Da bi se Koksara mogla naći pred kolapsom prošle godine u razgovoru za Klix.ba je upozoravao generalni direktor kompanije Almin Suljić, koji je potom podnio i ostavku, a sada obnaša funkciju izvršnog direktora za komercijalne poslove i prodaju.
Danas nam kaže da je Koksara godinu dana preživjela zahvaljujući dobroj volji saradnika, finansijera, dobavljača uglja i drugih aktera, nauštrb kojih su radnicima redovno isplaćivali plate. Sada su u poziciji da ni to više nije moguće pa su isplate počele kasniti, a radnici najavljuju štrajk.
“Veoma složena situacija je nastala prije svega zbog tržišta koje je ostvarilo znatan pad u odnosu na period prije skoro godinu dana, zatim zbog povećanja cijena te primata koji u svjetskoj industriji čelika preuzima Azija. Ona definitivno u Evropu ulazi na sve moguće načine. Niti jedan finansijer neće dugoročno trpjeti naše konstantne gubitke, tako da smo ponovo u poziciji kada moramo tražiti hitna rješenja ili će sve stati. Sada smo prepušteni sami sebi, a menadžment čini ogromne napore da sve ovo održi. Dokad ćemo moći, sada je upitno. Prije godinu smo mogli pričati o mjesecima i sedmica, a sada je riječ o danima opstanka”, kaže nam Suljić.
Dodatni nameti i ugrožavanje proizvodnje
Nakon prekida željezničkog saobraćaja u oktobru prošle godine, upravo Koksara, nekada poznatija kao GIKIL, je pretrpjela najveći gubitak i to kao najveća kompanija koju Željeznice FBiH ujedno i najviše opslužuju.
Također, nakon što je pruga sanirana, kako navodi naš sagovornik, umjesto pomoći, domaći željeznički operater Željeznice FBiH znatno su povećale cijene usluga, što je dodatno opteretilo poslovanje lukavačke Koksare. Ubrzo je došlo i do povećanja cijene električne energije što je sve zajedno dovelo u pitanje trenutnu proizvodnju u Lukavcu.
“S Željeznicama FBiH ostvarujemo okvirno 25 miliona KM godišnjeg prometa. U prekidu željezničkog saobraćaja, transport smo morali obavljati kamionima te smo sa deset došli na 12 miliona KM obaveza prema prijevoznicima. U to vrijeme smo radili na minimumu proizvodnje, stvarajući još veće gubitke. Danas se priča kako smo mi dužnici prema Željeznicama Federacije BH i to je istina, međutim, iz određenog budžeta, u onakvoj situaciji, mi smo morali odvojiti tih 10, odnosno 12 miliona KM i normalno da će se pojaviti dug jer je upravo taj novac trebao njima biti usmjeren. Nažalost, u proteklom periodu nismo dobili nikakvu subvenciju, već naprotiv, nakon popravka pruge, čini mi se u roku od mjeseca dana smo dobili ultimativni ugovor, bez mogućnosti pregovora, a u kojem je navedeno povećanje cijena željezničkog transporta za 13 posto. To znači da na godišnjem nivou mi trebamo izdvojiti još tri i po miliona maraka. To naša proizvodnja ne može izdržati”, naglašava Suljić.
Almin Suljić (Foto: Klix.ba)
Finansijski izvještaji govore o kontinuiranim gubicima Koksare, koja nema dugoročnog, niti stabilnog partnera koji može iznijeti teret svih tržišnih problema.
S druge strane, njihov najveći kupac je ArcelorMittal Zenica kojeg preuzima domaća grupacija Pavgord, ali čije je tržište također u problemima.
U nastavku razgovora nas je zanimalo da li menadžment Koksare u toj relaciji vidi neki izlaz, da li je bilo nekih razgovora ili zaista svjedočimo kraju čitave jedne ere industrijske proizvodnje čelika i koksa u BiH.
“Zvanične ili nezvanične razgovore s predstavnicima Pavgorda mi još ne možemo ni imati jer se konkurencijsko vijeće koje odlučuje o kupovini ArcelorMittala još uvijek nije izjasnilo. Ali, mene raduje domaći kapital i neko ko ima strategiju i viziju kako da to sve posloži. Logičan i možda jedini slijed je da mi ostvarimo relacije s Pavgordom, domaćim vizionarom koji očigledno ima svoju strategiju jer sigurno ne bi ulazio u ArcelorMittal. Smatram da je strateško povezivanje jedino trenutno rješenje za našu Koksaru te da na takav način stvorimo što konkurentniji proizvod koji može parirati svjetskom tržištu, iako smatram da će njihova i naša kompanija zbog tržišta kakvo jeste, morati pretrpjeti određene reorganizacije”, kaže Suljić.
Bez obzira što bi domaći kapital i investitori ušli u ovu priču, Suljić smatra da država mora odigrati aktivnu ulogu u smanjenju logističkih troškova te davanjem subvencija, što trenutno nije slučaj. Na trenutni način, BiH upravo ide suprotnim smjerom u odnosu na evropske zemlje.
“Primjera radi, industrija čelika je okosnica same automobilske industrije i ako pada proizvodnja u auto-industriji, naravno da pada i proizvodnja čelika. Također, imate i dampinške cijene iz Azije, Indonezije, Kine i Indije koje jednostavno guše industriju čelika u Evropi. Ali, države posmatraju industriju čelika kao stratešku granu, što kod nas nije prepoznato. Mi imamo ArcelorMittal koji napušta BiH zbog stvorenih gubitaka, a takav slučaj je i u Poljskoj, ali tamošnja vlada aktivno ramatra da uđe u nacionalizaciju te željezare. Frapantno je da je u British Steel, koji je još uvijek pod privatnim vlasništvom, Vlada Velike Britanije od aprila do danas ‘upumpala’ 240 miliona eura. Dakle svi prave gubitke, ali zbog strateškog odnosa prema industriji čelika, kako se ne bi izgubila radna mjesta te kako se ne bi zavisilo od nekoga drugog u proizvodnji čelika, države poduzimaju korake. Nažalost, BiH se time ne vodi”, dodaje Suljić.
Radnici spremaju štrajk, menadžment čini sve što može
Radnici, odnosno sindikat Koksare za 2. oktobar je najavio generalni štrajk, tokom kojeg će blokirati teretne ulaze i izlaze iz fabrike. Razlozi su, kako navode, kašnjenje u isplatama plate i ostalih obaveza.
“Zahtjevi radnika su uvijek bili prioritet i jasno je da se oni bore. Mi i u skoro pa nemogućoj situaciji razmišljamo kako da im se isplati plata. S druge strane, kada je riječ o obavezama prema porezima, mogu reći da smo postigli sporazum sa Poreskom upravom te tu neće biti problema. Bez obzira na sve, ogroman udarac bi bio ako ovo sve stane. Postoje modaliteti da se održi proizvodnja, a siguran sam da i domaći vizionar ima određeni modalitet kako da nastavimo dalje”, navodi Suljić.
Gašenje koksne baterije značilo bi definitivni odlazak koksare u prošlost, a Suljić smatra da bi to bio najveći gubitak za državu. To bi sa sobom dovelo gubitak više od 800 radnih mjesta, a u ugrožavajućem položaju bi bilo i okvirno 10 hiljada radnika raspoređenih u više od 400 kompanija, s kojima ovaj gigant direktno sarađuje.
“Ova industrija je karakteristična jer za sobom vuče mnoge usluge i mnogo podugovarača koji direktno rade s nama. Ukoliko fabrika stane, doći će do gubitka radnih mjesta i pada manjih preduzeća, a određene probleme bi imao i Pavgord u Zenici jer bi to dovelo do upitne profitabilnosti. Matematički, milijardu KM prometa kojeg činimo skupa, bilo bi u gubitku za Federaciju BiH koja bi se našla u problemu. Zbog toga apelujem na sve aktere da sjednemo skupa i iznađemo rješenje”, upozorava sagovornik portala Klix.ba.
Prema trenutnom stanju koje pokazuju finansijski izvještaji, nakon zabilježenog gubitka od 118 miliona KM u prošloj godini, odnosno 150 miliona maraka za posljednje dvije godine, gubici su nastavljeni i u 2025. tako da u sedam mjeseci Koksara bilježi operativni gubitak veći od 23 miliona KM.
Također, uzimajući u obzir samo tekuću godinu, tržišne analize pozkazuju da je cijena koksa zabilježila novi pad za više od deset posto, odnosno za 24 dolara po toni, dok su cijene uglja ostale na istom nivou.
Mogućnost reorganiziranja proizvodnje, umjesto potpunog gašenja fabrike postoji, ali realizacija ove kompleksne priče zavisi od prepoznavanja državnog interesa od strane vlasti, kao i strateških partnera.
(klix.ba)
