Danasje Svjetski dan prevencije utapanja ove godine se obilježava po sloganom „Svako se može utopiti, ali niko ne bi trebao“. U cilju obilježavanja ovogodišnjeg Svjetskog dana prevencije utapanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) se fokusira na podizanje svijesti o utapanju kao javnom zdravstvenom pitanju, jer se svako utapanje može spriječiti organiziranim mjerama društva.
U posljednjoj deceniji utapanje je izazvalo preko 2,5 miliona smrtnih slučajeva. Globalno, najveće stope utapanja se javljaju među djecom uzrasta od 1 do 4 godine, a zatim slijede djeca uzrasta od 5 do 9 godina. U Srbiji je tokom 2020. godine zabilježeno 55 smrtnih slučajeva usljed utapanja, od toga 45 (81,8%) među osobama muškog pola, a 10 (18,2%) među osobama ženskog pola.
Na dokazima zasnovane, jeftine intervencije prevencije utapanja koje zemlje i organizacije mogu da koriste sa ciljem smanjenja rizika od utapanja:
– Postavljanje barijera koje kontrolišu pristup vodi
Globalni izvještaj o utapanju identifikuje faktore rizika za utapanje kod djece kao što su: izostanak ili neadekvatan nadzor, nedostatak barijera za sprečavanje pristupa vodi i niska svijest o opasnosti, kod odraslih koji čuvaju djecu.
– Omogućiti sigurna mjesta, daleko od vode, za čuvanje djece predškolskog uzrasta, sa osposobljenim pružaocima ovih usluga
Djeca uzrasta 1–4 godine su najpodložnija utapanju jer su vrlo pokretna i mogu pasti u otvorenu vodu ili nepravilno zatvorene kolekcije vode iz kojih ne mogu izaći. Nedostatak roditeljeve ili starateljeve svijesti o rizicima i prevenciji utapanja u djetinjstvu, neadekvatan nadzor i prečesti ili dug boravak u blizini vodenih površina predstavljaju značajne faktore rizika za utapanje u ovoj starosnoj grupi.
– Podučavati vještinu plivanja (obuke neplivača), bezbjednosti na vodi i bezbjednog spašavanja
Utapanje je vodeći uzrok smrti djece u svim zemljama, iako preko 90% slučajeva otpada na slabo i srednje razvijene zemlje. Ovo je globalno dovelo do povećanog interesovanja za obuku neplivača za vještine plivanja i načina prevencije utapanja. Vrlo korisna mjera je angažovanje spasilaca na što je više moguće plaža, a obavezno na bazenima.
Vještina plivanja je među najvažnijim vještinama za zdravlje djece predškolskog i ranog školskog uzrasta. Najbolje bi bilo da svi koristimo samo uređene plaže predviđene za plivanje (bove ograničavaju zonu za plivače, postoje uputstva za upotrebu i spasilačka služba). Plažu je najbolje koristiti u radno vrijeme spasioca a plivati samo u obilježenim zonama. Ovo naročito treba praktikovati kada idemo sa djecom i objašnjavati im, najbolje tokom čitavog odrastanja, dok još na plaže idu sa odraslima.
Neplivači ulaze u vodu samo sa odraslim plivačem, uz bezbjednosni prsluk ili certificirane gume za neplivače.
– Obučavati posmatrače i namernike u bezbjednom spašavanju i reanimaciji
Spašavanje i reanimacija su ograničenog uticaja na smanjenje smrtnosti od utapanja i morbiditeta (resursi su isplativiji kada se primjene na druge mjere prevencijeutapanja) ali obučenost namernika za spašavanje i reanimaciju mogu da naprave razliku između života i smrti kod pojedinca koji se nalaze u situaciji utapanja.
Korisno je proći profesionalne obuke pružanja prve pomoći.
– Uspostaviti i sprovoditi propise o bezbjednoj plovidbi, transportu i
trajektu;
– Unaprediti upravljanje rizikom od poplava.
Izvor: WHO, World Health Organization; World Drawing Prevention Day; https://www.who.int/campaigns/world-drowning-prevention-
day/2023
