Nastavljeno suđenje za ratni zločin u Lokanju

Na suđenju Miroslavu Markoviću, zaštićena svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine je ispričala da je vidjela kako je grupa civila odvedena na livadu u zvorničkom selu Lokanj, a kasnije je saznala da su ubijeni.

Nastavljeno suđenje za ratni zločin u Lokanju

Svjedočeći iz druge prostorije, uz izmjenu lika, zaštićena svjedokinja S-11 se prisjetila juna 1992. godine, kada je, s grupom civila iz Teočaka, šumom krenula prema slobodnoj teritoriji. Kako kazala, ona je s dvoje maloljetne djece bila na kraju kolone, koja je brojala, kako je saznala, oko 120 civila.

Nakon dva do tri sata kretanja kroz šumu, svjedokinja je čula pucnjavu i kako se govori da su opkoljeni i da se predaju. Osobe koje su ih opkolile, kako je opisala svjedokinja, bile su u maskirnim odijelima i naoružane.

“U šumi su nas pretresali. Mislili su da smo neki kuriri. Nakon pretresa nas su odveli u Lokanj. S-9, S-10 i mene, nas odvajaju s djecom i vode nas za Lokanj. (…) Bili smo na livadi, poslije dolazi policajka, naoružana, i pretresa nas”, ispričala je ona, dodavši da su muškarci naknadno dovedeni u Lokanj, svezanih ruku.

Posvjedočila je da su muškarci nakon toga odvedeni na livadu, oko 50 metara udaljenu od mjesta na kojem su bili, te da nije vidjela šta je bilo s njima jer je ubrzo nakon toga odvedena za Zvornik. Kasnije je saznala, rekla je ona, da su ti muškarci ubijeni.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedokinja je navela da joj nije poznato da su civili u šumi bili naoružani niti da je kasnije od njih oduzeto oružje.

Ona je svjedočila na suđenju Miroslavu Markoviću, koji je optužen za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području zvorničkog sela Lokanj u julu 1992. godine. Prema optužnici, on je bio pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Svjedok Refik Memić je rekao da je njegov sin Zedin preko šume, “u civilu i bez oružja”, otišao iz Teočaka 1992. godine. Saznao je da mu je sin poginuo u šumi, a njegove posmrtne ostatke nikada nije pronašao.

Ispričao je da je išao na prepoznavanje jedne grupe ubijenih osoba iz šume, te je opisao da su bile izmasakrirane, isječene i zavezanih ruku.

Kazao je kako se ne sjeća da je bilo priče da je u šumi došlo do sukoba. Potvrdio je dio pročitanog iskaza iz istrage, u kojem je naveo da njegov sin nije imao oružje, dok su, koliko je čuo, neki imali pištolje, a neki bombe.

Treći svjedok Galib Salkanović je rekao da je njegov brat Amir uoči Petrovdana 1992. otišao prema šumi iz Teočaka, te da nikome nije govorio o tome. Naredno jutro je saznao da je neka grupa ljudi uhvaćena u šumi.

Svjedok je izjavio da je od osobe S-10 saznao da su vojnici njegovog brata i Muju Ćosića tjerali da se međusobno udaraju, a kada je brat odbio to da uradi, vojnik ga je počeo udarati.

Prema njegovom kazivanju, svog brata je našao na groblju, gdje je sahranjen kao nepoznata osoba. Kako je rekao, brata je prepoznao po žutim cipelama i savijenim kostima leđa.

Naredno suđenje je zakazano za 28. oktobar, kada će se saslušati četiri nova svjedoka Optužbe.

(BIRN)

Podijelite nas :