Obilježavamo Svjetski dan pčela, jednih od najvažnijih živih bića na Zemlji

Sve je započelo još u 18. vijeku kada je Slovenac Anton Janša napisao prvi moderni pčelarski priručnik, a bio je i među prvim ljudima koji je podsticao njihov značaj u svijetu. Austrijska carica Marija Terezija primijetila je njegovu angažovanost i imenovala ga učiteljem u pčelarskoj školi u Beču.

“Nestanu li pčele s planete Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života”, poznata je izjava Alberta Einsteina koju smo svi sigurno barem jednom čuli, a ako ne promijenimo nešto u vezi njihove dobrobiti, mogli bismo na teži način saznati je li ona istinita.

Naime, pad populacije pčela u posljedne vrijeme postala je tema koja sve više zabrinjava, a kako bi se ljudi edukovali o njihovoj važnosti, 20. maja svake godine obilježava se njihov dan, Svjetski dan pčela.

Kako je sve započelo?
Sve je započelo još u 18. vijeku kada je Slovenac Anton Janša napisao prvi moderni pčelarski priručnik, a bio je i među prvim ljudima u svijetu koji je naglašavao njihov značaj. Austrijska carica Marija Terezija primijetila je njegovu angažovanost i imenovala ga učiteljem u pčelarskoj školi u Beču.

Zahvaljujući njemu, pčelarastvo je danas vrlo njegovana tradicija u Sloveniji gdje se košnice mogu vidjeti načičkane na poljima, ivicama šuma, u vrtovima i na krovovima, a ta je zemlja i svjetska predvodnica u njihovu očuvanju.

 

Pčela se kao simbol marljivosti često nalazi na ulazima u banke i muzeje, a čak je otisnuta i na kovanici od 2 eura koju je Europska centralna banka izdala povodom prvog Svjetskog dana pčela 20. maja 2017. godine, na inicijativu Slovenije. Ovaj je datum izabran jer je to dan rođenja Antona Janše.

Zaštita pčela i meda

Iako je sektor pčelarstva malen, veoma je važan za poljoprivredu, sigurnost hrane i bioraznolikost jer su pčele najbrojniji oprašivači cvjetova. Bolesti životinja, intenzivna poljoprivreda, izlaganje hemikalijama te gubitak staništa i sve lošiji klimatski uslovi prijetnja su njihovoj produktivnosti.

Pčelarstvo je prisutno u svim državama članicama Europske unije, s tim da se uslovi proizvodnje, prinosi i pčelarske prakse razlikuju od zemlje do zemlje. Unija je, nakon Kine, drugi po važnosti proizvođač meda u svijetu, ali istovremeno je i neto uvoznik meda iz zemalja izvan svojih granica. Države članice EU s najvećom proizvodnjom meda (Rumunija, Španija, Mađarska, Njemačka, Italija, Grčka, Francuska i Poljska) uglavnom su smještene u južnom dijelu Europe, gdje su povoljniji klimatski uslovi.
Europska Komisija u svom je izvještaju objavila kako će se za pčelarsku godinu 2020. – 2022. na nacionalne programe u Uniji potrošiti 240 mil. EUR, što je 11 % više u odnosu na razdoblje 2017. – 2019.

EU nakon Kine drugi najveći proizvođač meda
U Europskoj uniji svake godine oko 600 hiljada pčelara i pčela iz 17 mil. košnica proizvedu oko 250.000 tona meda.

Međutim, proizvodnja ne pokriva potražnju pa su tako u 2018. godini države članice EU-a uvezle 208.000 tona prirodnog meda iz zemalja izvan Unije, u vrijednosti od 452 mil. eura.
U poređenju sa svjetskom konkurencijom, europski pčelari imaju relativno visoke troškove proizvodnje, a ograničen izvoz je skuplji od uvezenog meda.

Jeste li znali?
Osim što su korisne, pčele su vrlo zanimljivi insekti. Jeste li znali da:

Medonosne pčele (Apis mellifera) imaju 170 receptora mirisa koji im omogućuju rodbinsko prepoznavanje, društvenu komunikaciju unutar košnice i pronalaženje hrane. Njihov njuh je toliko precizan da one mogu razlikovati stotine različitih biljnih sorti.
Pčela zamahne oko 11.400 puta u minuti, zbog čega i čujemo zvuk zujanja.
Prosječna pčela proizvede oko jednu i po kašičicu meda u svom životu, a tokom jednog leta posjeti 50-100 cvjetova.

Pročitaj i ovo...
Loading...